Papa tražio da se objave poruke Djevice Apokalipse jer svijet ide u još jedan rat.. Dana 12. travnja 1947. bila je sunčana subota.
A Bruno Cornacchiola željezničar, adventist i komunist, koji je htio ubiti papu Pija XII. poistovjećujući ga s antikristom, odlučio je iskoristiti lijepi dan da svoje troje djece odvede na piknik u Tre Fontane, na periferiji grada u Rimu, gdje je sveti Pavao podnio mučeništvo.
I taj dan promijenio je cijeli tijek njegova života. Ukazala mu se lijepa Gospođa u maloj pećini i rekla: “Ja sam Djevica iz Apokalipse, ti me progoniš. Stani! Uđi u sveti tor neba na zemlji.”
I između ostalog, govorila mu je o svom uznesenju na nebo, kako bi ga udaljila od njegovih protestantskih i antimarijanskih predrasuda, a kao potvrdu tradicionalnog katoličkog učenja rekla mu je: “Moje se tijelo nije moglo raspasti, i nije.”
I naznačila mu je da će mu pomoći da se pomiri s Bogom i Papom. Ovo je jedno od potresnijih obraćenja u povijesti katoličke vjere.
No, ukazanja i poruke nastavile su se tijekom života Brune sve do njegove smrti 2001. godine, a sam Cornacchiola prepisao je Marijine riječi u svoje dnevnike.
Prvu knjigu svojih dnevnika, koja sadrži izvješće o prvom ukazanju Djevice, Bruno je predao papi Piju XII. u noći 22. srpnja 1947., u prisutnosti trojice svećenika, koji su pročitali poruku od 12. travnja nakon odobrenja pape.
Papa ga je potaknuo da objavi ove poruke
Nakon ovog privatnog sastanka uslijedio je javni sastanak 9. prosinca 1949., u kojem je Papa potaknuo Brunu da objavi svoja ukazanja.
Dana 5. listopada 1947. Pio XII. blagoslovio je kip Djevice koja mu se ukazala, a 1956. dopustio je javno štovanje u špilji ukazanja i u susjednoj kapeli.
I Ivan Pavao II blagoslovio je tri kipa Gospe od Apokalipse za Italiju, Australiju i Sjedinjene Države. Jer Gospa je rekla da “gdje god se podigne svetište Gospe od Otkrivenja, to će biti oaza obraćenja za sve tijekom razdoblja čišćenja Crkve.”
A koja je središnja poruka koju je Djevica dala kroz godine ovom obraćenom protestantu?
Bile su dvije, jedna je da će cijela Crkva proći kroz golemu kušnju, da očisti trulež koju je sotona infiltrirao u Crkvu. A druga je poruka svećenicima da dublje vjeruju u objavljene istine vjere i da se klone krivovjerja i lažnog ekumenizma.
Rekla mu je da će “prije nego što se Rusija obrati i napusti ateizam, pokrenuti ogroman i žestok progon”.
I da će se to dogoditi jer je “sotona pušten na određeno vrijeme i zapalit će u ljudima vatru pobune”. Već u prvom pojavljivanju rekla je Bruni, “svijet će ići u još jedan rat, nemilosrdniji od prethodnih.”
I tada je pozvala: “Djeco, budite jaki, oduprite se napadu pakla. Sotonin gnjev više nije obuzdan, Crkva će biti udovica i bit će prepuštena na milost i nemilost svijeta.”
A 24. veljače 1968., nedugo nakon Drugog vatikanskog sabora, rekla mu je: „Sotona sada vlada na svim visokim položajima. Sotona će doći na čelna mjesta Crkve. Iskušenja su strašna, svijet će živjeti u takvoj zbrci, da će izabrani biti izloženi sumnji”.
I osvrnula se na lažne ideologije i teologije. Mnoge su poruke bile o svećenicima.
Rekla mu je: “Cijela Crkva proći će strašnu kušnju, kako bi očistila ono što se uvuklo u njezine propovjednike. Da ga očistite od onečišćenja koja su unutra. “Pastiri stada ne vrše svoju dužnost. Previše je svijeta ušlo u njegov um da bi zadao sablazan stadu i skrenuo ga s puta”.
12. studenoga 1986. Djevica prikazuje scenu u kojoj simbolično pokazuje kako se svijet odnosi prema svećenicima koji su ostali vjerni i pokazuju vanjske znakove vjere, kaže Bruno ovako: “Vidim mnoge svećenike sa svojim sutanama i redovnice i redovnike sa svojim habitima, sve redom i krvnike koji ih guraju, i vuku jednog po jednog na drvenu platformu. Tjeraju ih da kleknu i mole da se odreknu. I prije njihovog odgovora ‘Ne!’ uzimaju im glavu i bivaju obezglavljeni”.
A kasnije, 16. travnja 1987., upitala je Brunu: “Moraš ponuditi sebe kao žrtvu za obraćenje i posvećenje svećenika i redovnika, koji su napustili put doktrine i morala, zbog čije krivnje mnoge duše odlaze u pakao.” A onda mu je 14. kolovoza 1999. Gospa pokazala časne sestre, svećenike, biskupe, kardinale i kaže mu:
„Gluhi su i spori! Oni vide znakove koji su poziv, ali ne razmišljaju o ovoj stvarnosti. Oni niječu Trojedinog Boga i ponosno sebe smatraju Bogom.”
Dana 15. kolovoza 1958. Gospa mu je rekla da je potrebno ponovno potvrditi da “izvan Katoličke, Apostolske i Rimske Crkve nema spasenja”.
A 9. siječnja 1986. rekla mu je: “Danas su ljudi sve religije stavili na istu razinu, da sve vode Bogu”. “Dakle, jesu li spašeni i oni koji ne prihvaćaju Isusa?”.
A 13. ožujka 2000. Gospa će mu reći: “Spasenje nije okupljanje svih religija da proizvedu hrpu zabluda i krivovjerja, nego prije obraćenje u jedinstvo ljubavi i vjere.”
I također je rekla,”Protiv Crkve sotona ne može učiniti ništa jer je božanska, ali protiv duša koje žive u njoj može učiniti puno, tako da će zlo prikazati pod moralnim, vjerskim, političkim i društvenim slojem. Pozivam sve na obraćenje”.
A u poruci od 1. siječnja 1988. Gospodin posebno upozorava svećenike kako odgajaju ovce koje moraju pasti, „gazite na moj tor i vodite ga u propast. Zašto ne učinite više da moj nauk postane poznat? Zašto vodiš moje ovce u suha riječna korita i pašnjake pune smrtonosnog korova?”.
Gospa i Isus pozivaju u ovim porukama na jaku molitvu za svećenike, redovnike, laike i cijelu Crkvu Kristovu koja upravo sada prolazi vremena kušnje.
Po Mariji k Isusu
Totus Tuus
