Devet je godina od najdužeg prosvjeda hrvatskih branitelja koji su pred svojim resorom u Savskoj 66 boravili punih 555 dana.
Kroz svima znani šator ispred Ministartsva branitelja te su godine prošle na tisuće sudionika Domovinskog rata nezadovoljni svojim statusom, ali i povelik broj političara koji su u tadašnjem prosvjedu vidjeli dobru priliku za ubiranje političkih bodova.
U tih 555 dana šator je bio mjesto različitih događaja, no ono što je obilježilo taj prosvjed bila je smrt hrvatske braniteljice Nevenke Topalušić koja je na prosvjedu preminula već drugoga dana a nezadovoljstvo je došla iskazati iako je bila u invalidskim kolicima.
“Ubija me nepravda”
“Ovdje sam jer me ubija nepravda, otišla sam u rat jer sam htjela da bude dobro mojoj djeci. Neću odavde, mogu me samo mrtvu odnijeti. Dan i noć, ako treba godinama, dok god ne umrem, tu ću biti”, izjavila je na početku prosvjeda, a njezine su se riječi nažalost obistinile. Drugoga dana prosvjeda pozlilo, a Savska 66 danas nosi naziv Trg Nevenke Topalušić.
Nevenka je rođena i odrasla u Gradecu pokraj Vrbovca. U Zadru završava srednju medicinsku školu nakon čega se zapošljava u Domu zdravlja Vrbovec. Uz redovne dužnosti i obiteljske obaveze uspjela je upisati i završiti školu za višu medicinsku sestru na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.
Teško ranjavanje u jednoj od najpoznatijih akcija
Početkom Domovinskog rata kod kuće ostavlja troje djece te se priključuje 51. samostalnom bataljunu Vrbovec te stečena medicinska znanja i iskustvo koristi za spašavanje života na bojištu. Ubrzo odlazi u 2. gardijsku brigadu “Gromovi”, prolazi brojna ratišta nerijetko ulazeći duboko u neprijateljski teritorij kako bi spasila svoje suborce. Zbog svoje vrhunske stručnosti, hrabrosti i pouzdanosti ulijevala je potpunu sigurnost i samopouzdanje svojim suborcima tijekom svih borbenih akcija.
U sve borbene akcije odlazila je s pješaštvom, pješačeći u borbenom rasporedu. Osobno naoružanje nikada nije nosila u akciju. Njen stav je bio bezgranično vjerovanje suborcima kao i to da može ponijeti puno više sanitetskog materijala umjesto oružja i streljiva. K
Nastradala je mjesec dana nakon Oluje
Ova iznimno hrabra žena nije prestala ratovati niti nakon Oluje. Nevenka je bila neustrašiva, kazuju njeni suborci prisjećajući se njene žrtve kada je do iznemoglosti pod kišom metaka liječila ranjene. U svom tom metežu, brujanju tenkova, jaucima, mogla se vidjeti samo plava kosa Nevenke Topalušić koja je jurila prema ranjenima. Nakon svih podviga i pobjeda koje je izvojevala sa svojim suborcima, teško je nastradala u operaciji Una 95. O tome kako je nastradala ova hrvatska vojnikinja, ispričao je Hrvoje Grof, tada također pripadnik Gromova, koji je svjedočio njezinom stradavanju.
“Bilo je to u Dubici. Strašno teška akcija… Ali, ona kao da nije marila… Oko nje smrt, krv, ranjeni, a ona trči i pomaže. Pod kišom granata i metaka, krenula je pomoći pokojnom Anti Petrušiću koji je bio još toliko svjestan da shvati kako će Nena poginuti priđe li mu. Izvadio je pištolj i zaprijetio joj da mu ne prilazi jer je znao da su njegove rane smrtne. Ona se nije dala omesti… Krenula je prema njemu i zadobila četiri snajperska metka. Njoj, koja je uvijek svima pomagala, nije imao tko pomoći jer… oko nje su bili samo mrtvi i ranjeni!” ispričao je Grof o nevjerojatnoj hrabrosti pokojne Nene.
Pogledajte kako Nevenka Topalušić spašava tenkistu na 6:59 u operaciji Oluja:
Izvor: dnevno.hr
