Jučer smo se oprostili od junaka Domovinskog rata Dražena Dretvića. Sa samo 19 godina pridružio se obrani RH, a vrlo brzo ušao u najelitniji krug maljutkaša. Upravo onaj mali krug u kojemu se nalazio i Andrija Andabak.
O njegovom ratnom putu možemo snimiti nekoliko filmova i gotovo svaki od njih bi bio triler, većini i horor, ali je Dražen svojim karakterom i vječnim osmijehom od njih napravio komediju. Kroz smijeh je govorio kako je pretrčao 2 kilometra kroz redove samo da maljutku prenese na pravo mjesto. Nakon toga, pogodak je bio garantiran. Čelične nemani zaustavljene, a životi i imovina spašene. Naša Domovina obranjena.
HOS Vinkovci,SLIJEVA ; TOMISLAV TOKIĆ I DRAŽEN DRETVIĆ, POSADA legendarnog BOV-A.
Dražena pamtimo i kao junaka u miru. Osobu koja je neumorno radila i obrađivala zemlju, sebično čuvala obitelj, prijatelje, suborce i običaje. Osobu koja je svoj život podredila Hrvatskoj i svom salašu, svom Stanu.
Sva druženja su morala biti kod njega, ne zbog nekih prisila nego zbog njegovog nevjerojatnog gostoprimstva, žrtve koja nije stajala dok atmosfera ne bi bila idealna. Opušteno, ljudski, uvijek za društvo i s nevjerojatnim ponosom kada bi pokazivao svoj stan.
Od heroja Dražena Dretvića se na facebooku oprostila i njegova kćer sa izuzetno emotivnom objavom:
”Heroj mog djetinjstva.
Nije rastanak taj koji boli. Boli zagrljaj koji je posljednji, bole riječi koje se trudiš da zapamtiš zauvijek ..bole uspomene koje nas tapšu po leđima i tjeraju da gledamo unazad..boli kraj.
Ne znam gdje idu ljudi koji umiru, ali znam gdje ostaju. Nedostaješ sad i zauvijek.”
Dražene, hvala ti za sve i nikada nećemo zaboraviti tvoj doprinos obrani i u stvaranju slobodne Hrvatske. Pridružio si se velikanima tamo gore. Počivao u miru.