Od vremena Augusta Rimsko Carstvo rijetko je kad imalo funkcionalni prijenos vlasti s jednog cara na drugog, što je često dovodilo do građanskih ratova.
Bezbrojni generali, političari i bogati aristokrati tvrdili bi da su zakoniti vladari carstva.
Povjesničari su dugo proučavali pad Rimskog Carstva i raspravljali o njemu. Od kolapsa 476. godine akademici su pokušavali dokučiti kako se tako moćna civilizacija koja je nekoć dominantno vladala ogromnim dijelom svijeta suočila s porazom. Desetljeća, ako ne i stoljeća neriješenih problema kulminirala su i dovela do spektakularne propasti jedne od najvećih civilizacija u ljudskoj povijesti. A prema portalu WorldAtlas ovo su samo neki od razloga.
Migracije i barbarske invazije
Jedan od najočitijih razloga pada Rima bili su nemilosrdni i naizgled beskrajni valovi migracija i invazija barbarskih plemena koja su graničila sa sjevernim granicama Rima. U ranim danima Carstva rimske su legije mogle relativno lako odbiti barbarska plemena. Ali to se počelo mijenjati krajem 2. stoljeća. Nakon stoljeća borbe s Rimljanima nekoć loše opremljena i slabo organizirana plemena polako su postala mnogo strašniji neprijatelj. Tijekom posljednjih godina Zapadnog Rimskog Carstva taj je problem samo pogoršan iznenadnom pojavom zloglasnog Atile, vođe Huna. S njim na čelu, Huni su osvojili i porobili germanski narod izvan Carstva i gurnuli ga dublje u rimsko područje kako bi potražili utočište.
Korupcija
Rimsko Carstvo nikada nije bilo potpuno oslobođeno korupcije, ali je od 3. stoljeća nadalje stvar kulminirala. Vladini službenici i posrednici postali su mnogo više zainteresirani za vlastitu dobrobit nego za dobrobit Rima. To je znatno otežalo naplatu poreza i provođenje zakona. Podmuklost slavne pretorijanske garde najbolji je primjer za to. Izvorno stvoreni da služe kao elitni carevi tjelohranitelji, postali su jedan od vodećih uzroka smrti rimske vrhovne vlasti. Tijekom povijesti Carstva deseci rimskih careva bili su suočeni s atentatom od strane pretorijanaca. Često plaćeni ili namamljeni promaknućima od političkih suparnika cara, pretorijanci su brzo iskoristili priliku da ubiju čovjeka za kojega su se zakleli da će ga štititi.
Klima i glad
O klimatskim promjenama često se razmišlja u suvremenom kontekstu emisija CO2 i globalnog zatopljenja. Ali radikalne promjene globalne temperature utjecale su i na Rimljane. U 5. stoljeću nove ere, nekada topla i umjerena klima Sredozemlja i zapadne Europe postala je neuobičajeno hladna. Iznenadna promjena klime rezultirala je propadanjem usjeva i dovela do kasnijih nestašica hrane diljem Zapadnog Rimskog Carstva. To je također utjecalo na barbarska plemena na sjeveru, uzrokujući njihovo nadiranje prema jugu u potrazi za stabilnijom klimom pogodnijom za život. Kao što se moglo zamisliti, to je samo pogoršalo bezbrojne probleme s kojima se Carstvo suočavalo u to vrijeme. Budući da se nisu mogli brinuti za vlastite građane zajedno s novopridošlicama, mnogi su Rimljani gladovali ili se okrenuli razbojništvu kako bi pronašli hranu. Bezakonje je bilo rašireno u posljednjim godinama Carstva.
Građanski ratovi
Od vremena Augusta Rimsko Carstvo rijetko je kad imalo funkcionalni prijenos vlasti s jednog cara na drugog, što je često dovodilo do građanskih ratova. Bezbrojni generali, političari i bogati aristokrati tvrdili bi da su zakoniti vladari carstva. Potpomognuti legijama ili plaćeničkim skupinama koje su im bile lojalne, ti bi se pretendenti na prijestolje uključili u krvave i skupe ratove za vlast, samo da bi pobjednik bio odmah ubijen i započeo ciklus smrti i uništenja iznova. Nepotrebno je reći da su ti građanski ratovi ozbiljno oštetili rimsku vojsku i umanjili njezinu učinkovitost protiv vanjskih sila. Kriza iz 3. stoljeća bila je jedan od brojnih primjera. Kad su vlastiti vojnici ubili cara Aleksandra Severa 235. godine nove ere, to je pokrenulo lanac događaja koji je gotovo doveo do kolapsa Rimskog Carstva 200 godina kasnije. Da nije bilo vojnog i političkog genija cara Aureliena, Rim bi sigurno brzo propao.
Loše vodstvo
Carevi koji su izašli kao pobjednici iz katastrofalnih borbi za vlast nisu uvijek bili sposobni voditi najmoćnije Carstvo na svijetu. Dok je Rim imao i mnogo sposobnih careva, u svojim kasnijim godinama bilo je u najmanju ruku – problema. 4. i 5. stoljeće proizvelo je neke od najgorih vodstava koje je Carstvo ikada vidjelo. U posljednjih 20 godina Zapadnog Rimskog Carstva devet je različitih careva ubijeno, protjerano ili umrlo prirodnom smrću nedugo nakon preuzimanja vlasti.
