U hrvatskoj se javnosti slučaj još uvijek tretira kao tek jedno nespretno usvajanje koje je pošlo po zlu. No činjenice ukazuju na vrlo ozbiljne propuste ili zlouporabe u hrvatskim institucijama.
Zambijska je policija 6. prosinca dobila dojavu o sumnjivim bijelim parovima s malom crnom djecom, koji su odsjeli u jednom pansionu u Ndoli, zambijskom gradiću uz samu granicu s Demokratskom Republikom Kongo. Dan kasnije u zračnoj luci u Ndoli uhićena su četiri hrvatska para s četvero “posvojene” crne djece u dobi od jedne do tri godine. Osmero Hrvata pritvoreno je pod sumnjom da su djecu uz pomoć falsificiranih dokumenata o posvajanju doveli iz DR Kongo u Zambiju, što se kvalificira kao sudjelovanje u trgovini ljudima. Djeca su zbrinuta u zambijskim socijalnim ustanovama.
Mjesec dana kasnije, Hrvati su i dalje u zambijskom pritvoru, a cijeli slučaj prerasta u aferu koja duboko kompromitira:
- hrvatski pravosudni sustav,
- sustav državne uprave i
- politički sustav.
No istodobno se nastoji umanjiti ozbiljnost slučaja, a osobito zataškati povezanost nekih osumnjičenika s političko-aktivističkom platformom Možemo, piše svoj komentar Višnja Starešina za slobodnadalmacija.hr.
ZAKONSKA ZABRANA
Naime, među uhićenima je i:
- trans-rodni vijećnik Možemo! Noah Kraljević rođen-a kao Danijela Pintarić (uhićen je s partnericom Ivonom) i
- Zoran Subošić (sa suprugom Azrom) gitarist Hladnog piva, glazbenog sastava koji je sa svojim vođom Milom Kekinom percipiran kao zaštitni znak aktivistčko-platforme Možemo, dok je Kekinova supruga Ivana Kekin zastupnica Možemo! u Hrvatskom saboru.
Utvrditi eventualnu povezanost osumnjičenika s političkim akterima u ovom je slučaju vrlo važno, jer provedba cijele operacije “posvojenja” ne bi bila moguća bez suradnje hrvatskih institucija. No krenimo redom.
U hrvatskoj se javnosti slučaj još uvijek tretira kao tek jedno nespretno usvajanje koje je pošlo po zlu. No činjenice ukazuju na vrlo ozbiljne propuste ili zlouporabe u hrvatskim institucijama.
Naime, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović potvrdio je da djeca podrijetlom iz DR Konga “imaju hrvatske dokumente koji su izdani na temelju odgovarajućih rješenja hrvatskih institucija”. Pitanje je: kako je moguće da četvero djece podrijetlom iz DR Konga, koja nikad nisu stupila na hrvatsko tlo, dobiju hrvatske dokumente (domovnice, putovnice…), na ime svojih hrvatskih “posvojitelja”, unatoč tome što DR Kongo izričito zakonom zabranjuje posvajanje strancima? Dakle, nije moguće da bilo koji hrvatski par legalno usvoji bilo koje dijete iz DR Konga.
Ali postalo je moguće tako što su hrvatski sudovi (u Zlataru i Varaždinu) prihvatili (falsificirane) dokumente o usvajanju i izdali pozitivna rješenja “usvojiteljima”. Učinili su to unatoč tome što DR Kongo nije potpisnica Haaške konvencije koja regulira međunarodna usvajanja djece, a još je k tome i notorna država diktature, kaosa i svih vrsta kriminala uključujući i ilegalnu trgovinu ljudima. I učinili su to bez konzultacija s nadležnim Ministarstvom rada, obitelji i socijalne skrbi.
NIŠTA SPORNO!?
Profesorica obiteljskog prava dr. Dubravka Hrabar, pozivajući se na Obiteljski zakon, smatra da je odobrenje Ministarstva, a na temelju pozitivnog mišljenja centra za socijalnu skrb o potencijalnim posvojiteljima, preduvjet za posvajanje djeteta iz države koja nije potpisnica Haaške konvencije.
Uz to, sva četiri u Zambiji uhićena para, sudska su rješenja o posvojenju zatražila izvan mjesta prebivališta: u Zlataru i Varaždinu. Sutkinja općinskog suda u Zlataru Aleksandra Leljak, pozitivno je riješila usvajanje za tri od četiri para uhićena u Zambiji. Ovih je dana izjavila kako i dalje smatra da je postupila po zakonu i da nema ništa sporno u tome što su “posvojitelji” iz Zagreba podnijeli zahtjeve za posvajanjem sudu – u Zlataru. Temeljem pozitivnih sudskih rješenja MUP je (bez ikakvih propitivanja) izdao hrvatske dokumente za djecu iz DR Kongo, a da nigdje nije zasvijetlila “lampica” kako je dijete iz DR Kongo nemoguće zakonito posvojiti u Hrvatskoj, niti igdje izvan DR Konga.
Predsjednik Vrhovnog suda Radoslav Dobronić oglasio se tri tjedna poslije uhićenja hrvatskih državljana u Zambiji. Nakon provedene “inspekcije” sudskih odluka, ustvrdio je kako su rješenja sutkinja iz Zlatara i Varaždina sasvim zakonita, jer su samo po automatizmu priznali rješenja sudova DR Kongo.
Dan kasnije se ispričao, jer je pobrkao dvije različite države! Predsjednik Vrhovnog suda pomiješao je DR Kongo i Kongo (koji jest potpisnica Haaške konvencije). U iole ozbiljnoj državi nakon takve bi blamaže sljedećeg dana podnio ostavku. Kao prvu u nizu. No Radoslav Dobronić je samo zašutio. I Tomislav Tomašević šuti, Ivana Kekin šuti…
ZATAŠKATI I MINORIZIRATI
Ma koliko se slučaj nastoji zataškati i minorizirati, osmero hrvatskih državljana uhićenih u Zambiji suočeno je s vrlo teškim sumnjama za – trgovinu ljudima. A ako je zaista na isti način u Hrvatskoj posljednjih godina ilegalno posvojeno oko 180 djece iz DR Konga, to upućuje na organiziranu trgovinu ljudima uz suradnju hrvatskih institucija.
Da su među uhićenima vijećnik HDZ-a ili bliski suradnik zastupnika DP-a, da je dva Konga pomiješao Plenkovićev kandidat za predsjednika Vrhovnog suda, već bi svi tražili ostavke. Vjerojatno bi se već znalo i postoje li suci koji osobito često pozitivno rješavaju falsificirane dokumente DR Konga, imaju li nekih stranačkih ili aktivističkih poveznica…
No srećom, postoji Zambija. Da rasvijetli trulež hrvatskih institucija.
