Nigdje nisam sreo toliko zla kao u politici, a samo sam dvije godine unutra. Života mi moga, odustati neću. Dok ju ne učinimo ljepšom, pravednijom i poštenijom. Posve je jasno. Ili Hrvatska ili HDZ.
Ovih dana intezivno imamo orkestrirano skakanje po glavi koruptivne hobotnice po nama Mostovcima. Da budem jasan – potpuno sam u miru. Teško mi je nekome daleko od duhovnog svijeta približiti što proživljavam. Svjestan sam oluje, osjećam ju, vidim ju, ali uopće me ne dotiče. Kao da sam u nekom balonu, kao da sam pod nekim posebnim plaštem. Hvala Mu.
Što sam duže u politici vidim koliko dobra se može učiniti kroz ovaj plemeniti poziv. Vjerujte mi, ovo je jedan požrtvovni, plemeniti poziv!
I vidim koliko zla dolazi u naše društvo upravo preko te iste politike. Upoznao sam ljude koji te sa smiješkom pozdrave, stisnu ti ruku, a onda samo dan kasnije u kameru nekom mediju – bezočno lažu.
Upoznao sam ljude koji će se naći s tobom na molitvi u Saboru, a onda će te pokušati najprljavije napasti, unakaziti tvoj meritum, ono što ti jesi. Upoznao sam ljude koji ti se smiješe po saborskim hodnicima i potapšu te po ramenu da bi ti hladni kao neki najhladniji čovjek u svemiru, sat nakon toga pripremili stupicu samo da te posrame.
Upoznao sam ljude moći kojima iz očiju izlazi želja za još većom moći. I nikada im nije dosta. Upoznao sam tamu kakvu nisam nigdje u životu sreo. Čak niti tamo, gdje sam kao klinac zalazio u sjene ulica vlastitog odrastanja. Niti tamo nisam sreo tako tešku tamu kakvu sam opipao u politici.
Sjedim ovu večer i razmišljam. O onim maturantima danas u Saboru iz Malog Lošinja s kojima sam pričao. Razmišljam o svojim kćerima i mojoj dragoj. Razmišljam o onom starom barbi koji mi je na štandu kada smo skupljali potpise za referendum prišao i ispričao priču kako je radi jednog bačenog letka sa zgrade na Trgu Bana, u jedno proljeće daleke 1971. dobio robiju na tri godine. Na letku su pisale samo dvije riječi: slobodna Hrvatska. Radi te dvije riječi: SLOBODNA HRVATSKA ovom mladom studentu je oteta mladost, oteto mu je školovanje, oteto mu je zdravlje. Pitao sam ga…
Pitao sam ga je li mu žao… Pogledao me, oči su mu zasuzile pa mi je rekao: “Sve bih ponovno isto napravio. Pa vidi, imamo ju danas. Imamo slobodnu Hrvatsku.”
Radi ovog djeda. Radi tisuće onih koji su dali svoje živote tijekom čitave povijesti za našu slobodu. Radi žrtve naših branitelja. Radi moje djece, radi mojih svih bivših učenika i svih učenika Hrvatske. Radi naših ljubavi. Ne, ne, ne.
Života mi moga, odustati neću. Dok ju ne učinimo ljepšom, pravednijom i poštenijom. Posve je jasno. Ili Hrvatska ili HDZ. Oni se naprosto ne žele popraviti. Morat će im se ugasiti politička moć da se obrate i da odmaknu od svog zla. Ili Hrvatska ili HDZ. Nema druge opcije.
