Hrvatski književnik, diplomat, prevoditelj i publicist Benjamin Tolić umro je u 79. godini života u četvrtak u Zagrebu od posljedica korone, doznaje se od obitelji.
Tolić je rođen u Osoju kod Posušja 1943. godine, a u Zagrebu je na Filozofskom fakultetu studirao germanistiku i filozofiju. Studij je završio tijekom emigracije u Beču, gdje je otišao sa suprugom Dubravkom nakon objavljivanja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. godine. Da podsjetimo: 17. ožujka 1967. dogodio se “veliki prasak” u Hrvatskoj, ali i Jugoslaviji – objavljena je “Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika”.
Benjamin Tolić je radio u Đurđevcu kao profesor njemačkog jezika. Odmah nakon objavljivanja Deklaracije nastala je hajka na autore i potpisnike. Benjamin je u svim razredima održao predavanje u kojem je razjašnjavao i branio postavke Deklaracije o pravu hrvatskog jezika. Škola u Đurđevcu trebala je osuditi Deklaraciju, ali ni u prvom ni u drugom tajnom glasovanju osuda nije prošla. Deklaracija je prošla tek u trećem pokušaju na javnome glasovanju. Benjamin Tolić je tada u zbornici javno rekao da on tu osudu neće potpisati. Iste večeri u njegovu podstanarsku sobu došao je jedan kolega i rekao mu da što prije ode iz Đurđevca, jer je na partijskom sastanku odlučeno da ga se ujutro uhiti stoga je Benjamin Tolić otišao za Beč.
Nakon povratka u Hrvatsku tijekom Hrvatskog proljeća radio je kao profesor njemačkog jezika u različitim školama te uređivao Osmojezični rječnik za njemački jezik u Leksikografskom zavodu.
Tijekom devedesetih je bio u hrvatskoj diplomaciji, a predsjednik RH Franjo Tuđman imenovao ga je 1995. za konzula, šefa Konzulata Republike Hrvatske u Švicarskoj, sa sjedištem u Zürichu, a kasnije je ondje bio i na dužnosti generalnog konzula.
Obnašao je i dužnost glavnog te odgovornog urednika Hrvatske izvještajne novinske agencije, od 1998. do 2000. godine.
U politici se aktivirao 2003. te kandidirao na parlamentarnim izborima na zajedničkoj listi HIP-a i Hrvatskog bloka – pokreta za modernu Hrvatsku.
Pisao je kolumne i objavio šest knjiga, među kojima su i “Tko smo mi?”, “Sanaderova dionica”, “Vesele karmine” i “Kraj neovisnosti”.
S njemačkog jezika preveo je na hrvatski djela Wilhelma Reicha: “Spolna revolucija: prilog karakternoj samoupravi čovjeka” 1985., Gottfrieda Augusta Bürgera: “Pustolovine baruna Münchhausena” 1988., Hermanna Bahra: “Dalmatinsko putovanje” 1991., Maxa Schelera: “Ideja čovjeka i antropologija: izbor tekstova (suprevoditelj)” 1996. te Roberta Musila: “Pomutnje gojenca Törlessa” 2004.
Zastupljen je i u zbirci pjesama “Kroatia esperanta poemaro”.
Benjamin Tolić je otac naše vrhunske znanstvenice Ive Tolić.
Kao glavni i odgovorni urednik Hrvatske izvještajne novinske agencije danas je posve sigurno zaslužio mnogo više prostora u medijima koje kontroliraju oni koji su ga 2000-te potjerali iz HINA-e.
Neka mu je laka hrvatska zemlja, koju je toliko volio.
