Antifašizam u Hrvatskoj je sredstvo i alat slijednika jugo-komunističke ideologije, koji koriste da izbjegnu osude za zločine komunizma!
Da podsjetim mladog svećenika Miroslava Bulešića zaklao je antifašist 24.08 1947.godine u Lanišću, nakon podjele Svete potvrde!
Komunistima je oprošteno, mada ne i zaboravljeno. Ali oni ne opraštaju nikome, i dalje bi
progonili, zatvarali , kažnjavali i likvidirali neistomišljenike. Dovoljno je samo čitati sa koliko mržnje pišu tekstove na portalu https://sabh.hr/
Antifašizam u Hrvatskoj je sredstvo i alat slijednika jugo-komunističke ideologije, koji koriste da izbjegnu osude za zločine komunizma! Komunizam nema veze sa antifašizmom. Nitko pod zločinom, pod nepravdom ne podrazumijeva antifašizam. Antifašizma nema u jamama, u fojbama, u likvidacijama neistomišljenika, u zaklanim svećenicima, u ubijanju i progonu vjernika i Katoličke crkve i konačno u teroru i progonu vlastitoga naroda i dojučerašnjih drugova. Sve to su komunisti i njihovi simpatizeri radili i to definitivno nije antifašizam.
Jedini pravi antifašisti u Hrvatskoj bili su istarski svećenici i narodnjaci, koji su se borili protiv terora i talijanizacije Mussolinijeve fašističke Italije. Uspjeli su sačuvati hrvatski jezik i identitet istarskih Hrvata.
Prvi antifašisti u Europi i Hrvatskoj bili su istarski seljaci Proštine i Labinski rudari, koji su se prvi u Europi pobunili protiv fašizma. Proštinska buna od početka veljače do 5 travnja 1921.godine i Labinska republika od 2. ožujka do 8. travnja 1921. godine prvi su pravi i jedini antifašistički pokreti bez komunističkog predznaka u Europi i svijetu.
Pravu definiciju antifašizma izrekao je na jednom skupu predsjednik Gradskog vijeća grada Buzeta, Davor Prodan:
„Antifašizam je najsuptilniji oblik djelovanja protiv svih vrsta nasilja, on je plemenito stanje duha, antifašizam je toliko sofisticiran i filozofski dubok da ga vidim van ambijenta stranačkog nadmetanja i svrstavanja.“
Takav antifašizam kao stanje duha, označava čovjekoljublje, označava ljubav i poštovanje svakog ljudskog bića. To je najbliža definicija Božje ljubavi i uređenja svijeta po Božjim zakonima!
„Antifašizam je politički pokret utemeljen na najširim demokratskim osnovama i na negaciji bitnih ideoloških postavki totalitarnih režima.“
U zapadnoeuropskim demokracijama antifašizam postaje ideološki temelj za dosljedno suprotstavljanje svim oblicima rasizma, ksenofobije i antisemitizma.
U komunističkom bloku antifašizam postaje nedodirljivi ideologem, pojam koji pozitivno označava svaku ratnu i poratnu djelatnost komunističkih režima. Na taj se način antifašizam u tim zemljama povezuje i isprepleće s komunističkom ideologijom i praksom i gubi svoju prvotnu demokratsku poruku.( hrvatska enciklopedija)
Fašizam i ustaštvo u Hrvatskoj ne postoje. Fašizam je prestao postojati 8.rujna 1943.godine kapitulacijom Italije. Ustaštvo nestankom NDH 1945.godine. Postoje samo u glavama komunista kojima treba fašizam da bi mogli biti „antifašisti“, jer bez fašizma nema ni njihova antifašizma.
Postoje do besvijesti uporni i glasni slijednici jugo-komunističke ideologije, koji bez ikakvog uporišta u stvarnosti, prostački, primitivno i huškački, prijeteći u maniri starog komunističkog agitpropa prozivaju, sude i presuđuju medije i pojedince za fašizam i ustaštvo nazivajući ih ultradesničarima, udbodesničarima, proustaškim….
Iz tih tekstova vidljiva je nesposobnost prihvaćanja demokratskih standarda, pluralizma, slobode mišljenja i višestranačja.
Infiltrirali su se u sve državne institucije, da sačuvaju pozicije i materijalno bogatstvo stečeno bez rada u Jugoslaviji, također bez rada prilijepili se na državni proračun RH i nastavili jugo-komunističku mantru, a među njima svakako prednjače Franjo Habulin i cijela bulumenta Saveza antifašista i antifašističkih boraca, zamislite Republike Hrvatske.
Hrvatska nije nastala na takvom antifašizmu, kako tumače ti ostaci jugo-komunističke ideologije
Hrvatska je samostalna, nezavisna, suverena i demokratska država.
- Temelj države Hrvatske prvi su slobodni izbori 1990.godine,
- Ustav 1990.godine
- Domovinski rat 1991-1995, godine!
- Ustavna odluka Sabora Republike Hrvatske o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske (25. lipnja 1991.) Donijeta izvršavajući volju naroda očitovanu na referendumu 19. svibnja 1991.godine
- Odluka Sabora Republike Hrvatske od 8.listopada 1991.godine o raskidu državno-pravnih sveza sa SFRJ
1. Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ,
2. Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije – SFRJ,
3. Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ,
Takav komunistički antifašizam i nije ugrađen u Ustav RH. U Ustavu RH nema spomena antifašizma, ali ima demokracije, slobode, jednakosti, ravnopravnosti, poštivanje prava čovjeka, vladavina prava i demokratski višestranački sustav kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.
U Ustavu piše:
„-na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.
– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.
Hrvatski branitelji su antifašisti
U Domovinskom ratu borili su se hrvatski branitelji sa krunicom oko vrata protiv agresora Jugoslavenske narodne armije, srpskih dragovoljaca- četnika i pobunjenih Srba iz Hrvatske, koji nisu nikako htjeli prihvatiti državu Hrvatsku kao svoju domovinu, već su logistički i ljudstvom stali uz agresorsku JNA u ostvarenju velikosrpske politike stvaranja Velike Srbije na hrvatskom teritoriju, sa graničnom crtom Virovitica-Karlobag.
Bilo je među hrvatskim braniteljima sinova ili unuka ustaša i partizana. Ali oni su se svi borili za slobodnu, nezavisnu i demokratsku državu Hrvatsku! Hrvatski branitelji su antifašisti, jer su se borili za slobodnu i demokratsku hrvatsku.
A ne ovi nakaradni „ antifašistički borci“ slijednici jugo-komunističke ideologije.
Kada „antifašisti“ kažu da su partizani bili hrvatska vojska to je naprosto groteskno, nadrealno. Bilo je mnogo vojsci u kojoj su se borili Hrvati, ali samo ona vojska koja se borila za samostalnu državu Hrvatsku je hrvatska vojska, partizani se nisu borili za Hrvatsku nego za Jugoslaviju. Samostalna Hrvatska nije bila opcija.
Svi dokumenti iz NOB i ZAVNOH-a pišu o obnovi Jugoslavije, bratstva i jedinstva. Samostalna Hrvatska je Andriju Hebranga stajala života. Prema tome floskule da partizanskog pokreta nije bilo, ne bi bilo ni Hrvatske su samo pokriće opstanka jugo-komunističke ideologije i ovih nakaradnih karikatura od „antifašističkih boraca“ koje borbu nikada nisu ni vidjele.
Od kuda sada u Hrvatskoj taj nametljiv, agresivan i sveprisutni antifašizam?
Ova fotografija točno predstavlja svu laž, hipokriziju, nakaradnost hrvatskih antifašista-komunista.
Hrvatski grb samostalne hrvatske države i Titova slika do grba. Poznata je Titova rečenica da će „Hrvati imati svoju državu , kada Sava poteče uzvodno.“
Sava još uvijek teče nizvodno, Hrvati imaju svoju državu, a komunistički antifašizam sa zvijezdom petokrakom zauvijek?! Ne nije zauvijek, osuđen je Rezolucijom EU Parlamenta od 19.rujna 2019.godine, kao i svi simboli totalitarnih režima, komunizma, fašizma i nacizma.
Članak 18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnih političkih sustava.
Znaju li ti „antifašisti“ da Tito tu ne spada, on je umro kao komunist, ne antifašist.
Kada je umro 1980.godine, bio je predsjednik SFRJ, predsjednik Saveza komunista Jugoslavije, (ne antifašista). Na vlasti je bila komunistička partija, koju su preimenovali u Savez komunista Jugoslavije -SKJ, ( ne savez antifašista), i Tito je bio vrhovni zapovjednik Maršal Jugoslavenske narodne armije-JNA.
Tu su dokazali da je njihov antifašizam komunistička krivotvorina! E Tito, Tito!
Lukavo izvedeno, ti tvoji komunisti preobukli se u antifašiste da nastave tvoje djelo!
Zašto se u Jugoslaviji nije koristio pojam antifašizam? Jer komunistima nije bio potreban, bili su na vlasti!
NOB je bila Narodno oslobodilačka borba, ne antifašistička borba, kao što u Hrvatskoj na svim obilježavanjima govore!
Partizanski borci su bili borci NOB-a, nisu bili antifašistički borci. Savez boraca nije se zvao Savez antifašističkih boraca!Bio je SUBNOR, Savez boraca narodnooslobodilačkog rata, nigdje spomena antifašizma.
Da reći će netko u Jugoslaviji nije bilo fašista! Naravno da nije bilo, kada je Italija kapitulirala 8.rujna 1943.godine i fašizam je nestao.
Od kuda onda sada u Hrvatskoj taj nametljiv, agresivan i sveprisutni antifašizam?
Tko su antifašisti u Hrvatskoj? Protiv kojeg se fašizma oni bore?
E u tom grmu leži zec. A zec predstavlja sve slične onima koji su „begali „kao zečevi od rata. To su svi oni mamini i tatini sinovi, koji su „begali“ u minhen- bojnu ili briselsku -bojnu i sada nam prodaju „antifašizam“ umjesto hrvatskih vrijednosti.
Sada su hrvatski branitelji HOS-ovci, ustaše, sada se hrvatske branitelje progoni, kažnjava plaćanjem visokih odšteta agresorskim vojnicima i njihovim obiteljima.
Sada „antifašisti srpsko kolo vode“ Sada nas ti nazovi antifašistički borci, koji rata nisu ni vidjeli prozivaju, maltretiraju, vrijeđaju i šikaniraju, proglašavaju ustašama, katolibanima i klerofašistima. Sa kojim pravom? Po kojim Zakonima?
Nema takvih Zakon! To su „antifašisti“ Jugoslaveni, orjunaši koji ne mogu prežaliti svoju Jugu, komunizam ili socijalizam i druga Tita. To su „antifašisti“, koji ne prihvaćaju demokratsku državu Hrvatsku, već žele i dalje u Hrvatskoj nastaviti živjeti kao u Jugoslaviji, kao da nije bilo velikosrpske i JNA agresije, kao da hrvatski branitelji nisu pobijedili tu JNA , a time i cijeli jugoslavenski sustav vrijednosti.
Hrvati koji su tisućljeće čekali i željeli svoju državu, žive druge vrijednosti poštujući svoj hrvatski jezik, svoju tradiciju, svoju narodnu i kulturnu baštinu, svoju Katoličku vjeru za koju su vezani od kada su došli na ove prostore. Pokrštavanje je počelo u 7.stoljeću, po papi Agatonu i završilo po papi Ivanu VIII koji je u pismu 879.godine priznao kneza Branimira kao hrvatskog vladara.
Živimo u demokratskoj državi, u kojoj svi imamo po Ustavu RH, članak 14. jednaka prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
I nakon svega napisanog sasvim je jasno po svim Rezolucijama EU da nam SAAB RH i slijednici jugo-titoizma prodaju demagogiju, manipuliraju povijesnom istinom i svako istraživanje unaprijed proglašavaju povijesnim revizionizmom.
Hrvatska ima pravnu osnovu za zakonsku zabranu svih komunističkih simbola i neokomunističkih skupova, ali nema političke volje vladajućih stranaka, jer u njima prevladavaju slijednici jugo-komunističke ideologije i „druga Tita“ pa usprkos svim Rezolucijama EU i Deklaraciji Hrvatskog Sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine, NN 76/2006 , još uvijek mnoge ulice, trgovi i parkovi nose njegovo ime.
Do kada?
Lili Benčik/hrvatskepravice
