Ide li Bosna i Hercegovina prema novom ratu? Ako je suditi po ponašanju bošnjačkih lidera, upravo oni je guraju u rat.
Iako Emir Suljagić, Klix, Index i slični žele nametnuti tezu da Milorad Dodik gura Bosnu i Hercegovinu u rat, stvar je itekako drukčija.
Naime, vodeća bošnjačka politika od rata na ovamo uvijek je imala podršku stranaca. Tako su, kroz izmjenu izvornog zakona, razvlašćivali Hrvate i Srbe u BiH. Pošto su Hrvati bili malobrojniji i nisu imali svoj entitet lakše je bilo dovesti do ovoga danas, a to je da Bošnjaci imaju dva člana Predsjedništva, a samo zahvaljujući trećem, Miloradu Dodiku, može se uložiti veto da Džaferović, stari udbaš i hostesa mudžahedinima i Komšić potpuno ne zgaze Hrvate u političkom smislu. Naravno, Dodik čuva sebe i svoj narod, a to ide na ruku Hrvatima koje više nema tko štititi u Predsjedništvu BiH.
Bakir Izetbegović danas se ponaša kao Slobodan Milošević prije raspada Jugoslavije. Želio je sve, želio je Veliku Srbiju, želio je rat. Jedini koji danas u BiH otvoreno spominje rat je Bakir Izetbegović, a želi i bošnjačku državu s potpunom dominacijom. Unatoč tome što ga i dio njegovih sunarodnjaka ne podržava i poziva ga da se dogovori s Hrvatima, da im ne bira člana Predsjedništva, da ne uzurpira ono što je Daytonom Srbima zajamčeno, on je odlučio ići svojim putem te otvoreno poručuje Hrvatima da nikad neće izabrati svog člana Predsjedništva BiH niti dobiti svoj entitet, a Srbima da će se Bošnjaci organizirati, ne navodeći zbog čega će se organizirati.
Pokušaj očuvanja bilo koje zajednice na teritoriji bivše Jugoslavije inzistiranjem na unitarnom modelu, pogotovo u zajedničkoj državi naroda koji su do prije manje od tri desetljeća ratovali, jeste najkraći i najsigurniji put u raspad i novo krvoproliće.
Iskustvo i nauk sa onim što Milošević nije uradio a mogao je, otvara prostor Izetbegoviću da sam predloži spasonosni, održivi model za BiH koji podrazumijeva sve suprotno od onog što je radio u posljednjih 20 godina. Ono što Milošević nije uvidio ili jeste, ali sa fatalnim zakašnjenjem, danas stoji na raspolaganju kao opcija Izetbegoviću i bošnjačkoj političkoj eliti.
Međutim umjesto da idu prema konfederalizaciji BiH, oni BiH vode u rat i potpuni raspad. Situacija nije dobra, a ona priča kako nema tko ratovati… tu priču je Alija Izetbegović pričao i kad je rat počeo, a za napad na Hrvate je govorio kako “nije ovo naš rat”… a onda je doveo i mudžahedine jer je bio ”nemoćan” protiv malobrojnijih Hrvata.
Postavlja se pitanje kako će na navedeno reagirati Hrvatska i hoće li Plenković stati u zaštitu Hrvata u BiH kao što je stao u zaštitu Ukrajine?
