Laslovo , selo većinom nastanjeno Mađarima ,je najpoznatije po herojskoj obrani i stradanju u Domovinskom ratu, kada su mještani uz pomoć dragovoljaca iz drugih dijelova Hrvatske (iz Dalmacije, Kvarnera i Zagorja), ali i svijeta (iz Bolivije, Mađarske, SAD-a, Slovenije i Španjolske), 152 dana branili selo i time držali prvu crtu obrane Osijeka s juga. Stanje se pogoršalo nakon okupacije Vukovara 18. studenog 1991. kada su srpska paravojska i JNA preusmjerile svoje snage iz Vukovara na područje južno od Osijeka s namjerom okruživanja i osvajanja najvećeg slavonskog grada
Prvi veći oružani napadi na Laslovo bili su već u lipnju 1991., kada su tenkovi JNA počeli ulaziti u selo kako bi došli do mjesta Palača i otvarati vatru na snage hrvatske policije. Nakon što su srpski pobunjenici ojačani snagama JNA zauzeli svoje položaje u Palači, odvojenoj od Laslova samo željezničkom prugom, te postavili barikade, u srpnju su oružani napadi na Laslovo postali sve intenzivniji. Kako se situacija nije smirivala, tijekom kolovoza izdana je zapovijed o evakuaciji žena, djece i starijih u dijelove Hrvatske koji nisu pod okupacijom te u Mađarsku.
Zapovjedništvo obrane Laslova odlučilo je da će selo braniti taktikom kružne obrane. Postavljeni su obrambeni punktovi sa svih strana osim prema Ernestinovu, gdje je bio jedini izlaz. Unatoč spremnosti i junaštvu hrvatskih branitelja u obrani ovog područja te njihovom odolijevanju napadima, situacija je postajala sve teža za stanovnike Laslova, te se obruč obrane sve više stezao. Napadi i granatiranja su bili svakodnevni.
U jutarnjim satima, 4. rujna, započeli su žestoki napadi iz smjera Palače i neprijateljske snage uspijevaju probiti dio obrane te osvojiti trećinu sela. Zapovjedništvo obrane Osijeka, na čelu s Branimirom Glavašem, tada šalje sve snage koje su tada bili u mogućnosti poslati u pomoć obrani Laslova. Tog istog dana popodne oko 17 h, hrvatski branitelji su uspjeli vratiti izgubljeni dio sela te utvrditi prvobitnu crtu obrane.
No, kasnije su shvatili da su tijekom krvavih i teških borbi nestala četiri hrvatska branitelja, a pronađena su i tijela ubijenih civila iz Laslova što je svjedočilo o karakteru neprijateljskih napada. Napadi su se nastavili, a prva značajnija pomoć obrani Laslova stigla je 30. rujna kada se braniteljima u selu priključila i 3. četa samostalnog bataljuna Zapovjedništva grada Osijeka pod zapovjedništvom Ištvana Mihalika.
Pristizanjem pomoći te jačanjem obrane u pogledu ljudstva i opreme, hrvatski branitelji su postali još odlučniji u obrani iako napadi neprijateljskih snaga nisu jenjavali. Istog dana kada je pristigla pomoć neprijatelj je svojim topničkim napadima uništio zvonik mjesne kalvinske crkve koji je služio za nadzor bojišta. Početkom listopada u obranu Laslova, odnosno Osijeka i Baranje, se uključio i Prvi internacionalni vod u sklopu 160. brigade. Tijekom listopada, neprijatelj je svojim granatiranjima uspio uništiti i razoriti većinu sela, nije više bilo čitavih zgrada, a životi u Laslovu su bili ugroženiji nego ikada. Situacija u Vukovaru se također zaoštravala, a pad Vukovara bi tada značio usmjeravanje svih snaga prema Osijeku, odnosno Laslovu kao južnoj crti obrane Osijeka.
Nakon pada Vukovara, uslijedio je i pad i okupacija Ernestinova 20. studenog. Sve do tada, Laslovo je puna 152 dana bilo prva crta južne obrane Osijeka. Okupacijom Ernestinova, Laslovo je ostalo u potpunom okruženju koje je trajalo četiri dana. Pomoć nije stizala, a neprijatelj je, prema riječima tada prisutnih branitelja, vršio sve veći pritisak da se predaju. Iz Palače ih je svako jutro budio „Marš na Drinu“, a neprijateljski vođe su ih pozivali na predaju uz obećanje da će s vojnicima postupati prema Ženevskoj konvenciji.
Hrvatski branitelji su bili u sve težem položaju, žrtve su bile sve veće, a hrane i opreme sve manje. Nakon četiri dana opsade tijekom koje je poginulo desetak branitelja i tijekom koje su ostali bez hrane, streljiva i medicinske opreme i lijekova potrebnih za ranjenike, Zapovjedništvo obrane donijelo je odluku o napuštanju sela i proboju do slobodnog Ivanovca. 23. studenog, 257 branitelja od kojih je bilo 27 ranjenika, krenulo je u proboj. Prva grupa, pod zapovjedništvom Ištvana Mihalika, s oko 120 pripadnika, krenula je oko 16.30. Njihova zadaća je bila osigurati prolaz drugoj skupini s ranjenicima koju je vodio zapovjednik Ladislav Kočiš.
Prva grupa se kroz gustu maglu i kukuruze preko Bobotskog kanala uspjela probiti do Ivanovca, gdje su stigli oko 4 sata ujutro. Druga skupina je stigla oko 5 sati. Za uspješnu evakuaciju morali su se kretati što tiše i „mirnije“ kako ne bi previše šuškali kretanjem u kukuruzima i odali se neprijatelju. U prilog im uje išla i magla, a bili su toliko blizu neprijatelju u nekim trenucima da su mogli vidjeti kako pale cigarete. U isto vrijeme kada su hrvatske snage stigle u Ivanovac, u Laslovo ulaze neprijateljske snage na čelu sa Željkom Ražnatovićem Arkanom.
U selu su ostala tijela poginulih suboraca jer ih branitelji pri izvlačenju nisu mogli ponijeti sa sobom s obzirom da su imali samo tri nosila. Tri starice koje nisu htjele napustiti svoj dom prilikom evakuacije su također ostale u selu. Prema svjedočenjima, starice su ubijene i kasnije prikazane kao žrtve ustaša. Tijekom obrane Laslova, poginulo je ukupno 48 branitelja i civila, a 10 osoba se još uvijek vodi kao nestale.
Mađari Laslova ispjevali pjesmu u čast svome selu i junacima Domovinskog rata:
