Blatnog, hladnog jesenjeg jutra 5. listopada 1991. počela je odlučujuća bitka za Nuštar, a time i za istočni dio Hrvatske.
To pitomo slavonsko selo nadomak Vinkovcima prvi je put granatirano 23. srpnja 1991., zbog čega su njegovi stanovnici morali u izbjeglištvo. Susjedi Srbi iz Pačetina ispaljuju prvu granatu na Nuštar. Od tada, počinju neprestani napadi na ovo selo koje NIKADA nije palo u neprijateljske ruke.
Prema nekim procjenama na Nuštar je te 1991. ispaljeno preko 100 000 teških projektila. Razoreno je 9/10 infrastrukture. Neprekidna granatiranja započela su već u srpnju više nisu prestajala. Te jeseni mjesto je bilo poprište najtežih ratnih razaranja, tenkovskih bitaka, zločina nad civilima i herojskog otpora.
Najteži napad na Nuštar dogodio se upravo 5. listopada 1991. kada su tenkovi došli do samog središta Nuštra. Kada je 15 kilometara udaljeni Vukovar ostao u okruženju, jugovojska je sve češće granatirala Nuštar. Okupacija obližnjih Marinaca, ekonomije Henrikovci i Cerića dovela je slabo naoružane branitelje u težak položaj.
No, Nuštarci se nisu predavali, mnogi su ostali braniti svoje ognjište. Situacija je bila iznimno teška; okolna sela sa većinskim srpskim stanovništvom pružila su utočište četničkim hordama iz Srbije… Hrabri branitelji tog istočnoslavonskog mjesta uspjeli su obraniti “vrata Hrvatske” čime su ušli u legendu…
VIDEO: Nuštar 02.-05. listopada 1991.godine
Žestoki napadi agresorske vojske
Žestoki napadi svim raspoloživim sredstvima počeli su dva dana prije odlučujuće bitke. Neprijatelj je osvojio strateški važan položaj Zidine, a onda krenuo u samo selo. Hrabri su branitelji uništili najmoderniji tenk T84 i transporter pa su se napadači nakratko povukli da bi zatim ostatke već razorenih kuća zasuli svom raspoloživom tehnikom, uključujući i aerosolnu bombu.
Branitelji Nuštra sa zebnjom su čekali oklopno-pješački napad iz poznatih uporišta. Cilj agresora bio je dvorac u kojem je bilo zapovjedništvo branitelja, čime bi si otvorili put prema Vinkovcima.
Mladi i ludo hrabri hrvatski borci ginuli su i ranjavani od snajperskih metaka i tenkovskih projektila. Ulazili su u izravne okršaje s neprijateljem. Nakon teških borbi JNA i četnici su tijekom poslijepodneva probili i centar, da bi konačno bili zaustavljeni kod crkve Duha Svetoga. Neustrašivi branitelji Nuštra su najčešće bili obični, mahom mlađi ljudi dotad bez ikakvog ratnog iskustva – školarci, studenti, poljoprivrednici, učitelji branili su svoj dom iako je nasuprot stajala cijela jedna armija.
“Tom jedinom cestom oko podne počelo nam je pristizati pojačanje. Dijeljene su nam i “zolje” koje smo mnogi po prvi put vidjeli. Ne mogu reći točno koliko je hrvatskih vojnika bilo u selu. Ali znam da ih je bilo iz cijele Hrvatske, i iz Varaždina i Rijeke i Tigrovi iz Zagreba i Treća osječka i 109. i još dobrovoljaca van formacije. I kad je izgledalo da Nuštar pada u četničke ruke ta hrvatska mladost nošena neviđenom hrabrošću, priručnim oklopnim sredstvima kao što su “zolje”, “ose” i ručni bacači uništila je deset tenkova T-84, desetak transportera i istjerala četnike iz Nuštra”, opisao je Krajina.
Posebno se istaknuo poznati lovac na tenkove Andrija Andabak
Posebno se istaknuo poznati lovac na tenkove Andrija Andabak. Gubitnici su se naposljetku povukli, ali su za odmazdu zasuli Nuštar stotinama granata. Ni jedna kuća nije pošteđena velikosrpskog bijesa, selo je izgledalo sablasno. Nakon neuspješnog pokušaja proboja postalo je jasno da upravo zahvaljujući srčanim braniteljima iz gotovo cijele Hrvatske velikosrpski planovi neće uspjeti.
Pročitajte potresno svjedočanstvo o paklu Nuštra…
„Uslijedio je 5. listopada. Kiša je prestala, bilo je sunčano jesenje jutro. Topnički napadi su prestali i hrvatska vojska se izvukla iz skloništa da se nadiše svježeg zraka u vidi da li ima još ijedna čitava kuća poslije tih tri tisuće ispaljenih projektila protekle noći. Bila je neobična tišina. Pomislio sam, možda nas ostave na miru. A onda se čula zapovijed: “Na položaje, evo ih!”. Počela je odsudna bitka za Nuštar. Bilo je to između 9 i 10 sati prije podne iz pravca Marinaca, Cerića, Henrikovaca krenulo je preko 50 tenkova i transportera, pet stotina do tisuću pješaka na Nuštar.
Počela je paklena pucnjava s obje strane. Na ulazu ih je dočekao jedan bestrzajni top koji nije bio dovoljan da zaustavi tolike tenkove, bilo je pitanje trenutka kad će prodrijeti u samo selo. A onda je proradila “maljutka”, vođena sigurnom rukom hrvatskog vojnika pok. Andrije Andabaka, koji je uništio dva tenka i usporio napredovanje četnika. Spominjemo pok. Andriju, koji je svoj život položio na oltar domovine, ali je prije toga uništio 32 srpska tenka, kao simbol otpora Nuštra prema agresoru.
Trebalo bi nam puno papira ako bismo htjeli nabrojiti sve nuštarske heroje, zato ih ovaj put nećemo poimence spominjati, neka nam ne zamjere. Srpski su tenkovi ušli u selo, neprestano pucajući oko sebe, rušeći i paleći ono što su vrijedni Nuštarci stoljećima gradili i uređivali. Prodirali su prema centru sela, dok je srpska pješadija, »beli orlovi« i »arkanovci«, ubijala sve pred sobom i zauzimala više krovove gdje su postavljali mitraljeze i snajperiste. Tom jedinom cestom od Vinkovaca oko podne počelo nam je pristizati pojačanje. Dijeljene su nam i »zolje« koje smo mnogi prvi put vidjeli. Ne mogu točno reći koliko je bilo hrvatskih vojnika u selu. Ali znam da ih je bilo iz cijele Hrvatske, i iz Varaždina, i Rijeke i »Tigrovi« iz Zagreba i Treća osječka, i 109. i još dobrovoljaca izvan formacije.
Želim ovom prilikom svim majkama, čiji su sinovi ostali ležati po našim sokacima u svojim najljepšim godinama, zahvaliti i odati najveće moguće priznanje. I kad je izgledalo da Nuštar pada u četničke ruke, ta hrvatska mladost nošena neviđenom hrabrošću, priručnim protuoklopnim sredstvima, kao što su »zolje«, »ose« i ručni bacači, uništila je deset tenkova T-84, desetak transportera i istjerala četnike iz Nuštra. Bila je to veličanstvena pobjeda. Bitka je završila u večernjim satima, oduševljenje među hrvatskim borcima bilo je neizrecivo, bilo je i povika da se ide u proboj na Vukovar.“ (Grgo Krajina, hrvatski vojnik i branitelj Nuštra)
Nuštar nikada nije pao: ostao je zapamćen kao simbol junaštva Nuštaraca, Slavonaca i Hrvata u Domovinskom ratu!
Nakon tog 5. listopada neprijatelj više nije ušao u Nuštar. Iako je pokušao.
“Nama je bilo teško, ali ono što se krajem listopada 1991. dešavalo u Vukovaru bilo je jezivo. Dan i noć smo iz Nuštra slušali kako ‘mrve’ Vukovar, a nismo imali snage da im pomognemo. Ipak 13. listopada pokušan je proboj preko Marinaca, koji je neuspješno završio s petnaest mrtvih i s preko četrdeset ranjenih hrvatskih vojnika. A onda i pad Vukovara. Mnogi Vukovarci su našli spas u Nuštru probivši srpski obruč, mnogi nisu uspjeli i grobovi njihovi Bog zna gdje su, ” svjedoči Krajina.
VIDEO – Nuštar će živjeti (dokumentarni film iz 1992.god.)
Iako su dalekometni napadi na mjesto nastavljeni do svibnja 1992., stanovnici su se u proljeće počeli vraćati. Započela je obnova kuća, a djeca su u rujnu krenula u školu. Prema nekim proračunima na Nuštar je do kraja 1991. palo 100.000 teških projektila. Uz nemila materijalna stradanja poginulo je 50 mještana, 120 ih je ranjeno, a 22 su ostali teškim invalidima.
VIDEO – Napad na Nuštar
