Koliko se samo bitnih stvari, događaja i politikantskih drama dogodilo u osam dana. ZDS, doktor Drobilica, Kabul, Talibani, ISL… Samo od sebe se postavlja pitanje: biti ili piti?
Došlo ono šugavo vrijeme kad nadu zamjenjuje slutnja. Ministra je ljevičarska falanga uvjerila kako je famozni ZDS zabranjen. Napokon odahnuše Goldstein, Kraus, SPC, Pupi, Mesić, Josipović, Dežulović… po onoj “kako se nadala i dobro se udala”. Slutnju je unio ne baš omiljeni ministar Tomo Meved. On je malo iznenađen činjenicom da je lakše postati heroj Domovinskog rata nego sasvim prosječan ministar u Lijepoj našoj.
Tek što su dr. Drobilica i njegova ekipa malo odahnuli, Špiljkov je rođak Hrvoje Klasić urbi et orbi najavio sankcije. Evo nama nove progresivne ideje. Klasić, u maniri tržišnog inspektora, prozboriše: “Financijsko kažnjavanje, nikakvo pozivanje na moral. Plati pa budi frajer, viči ZDS, nosi ustaške majice…”. Sve nade otišle su k vragu kad se ministar Medved pojavio na TV-u i glasom osobe koju su malo prije skinuli s respiratora objavio: “Dovoljne su preporuke Vijeća za suočavanje s prošlošću”. I dobri moji ljudi, gore navedeni ostaše iznenađeni i uvrijeđeni.
Sjetih se jedne sjajne engleske poslovice: ‘Lord, help me be the person, may Dog thinks I am’, odnosno ‘Bože, pomozi mi da budem takav čovjek k’o što moj pas misli da jesam’. A oni, koji su dobili rat protiv onih koji sad traže zabrane simbola pod kojim se ginulo i došlo do Knina 5. kolovoza najznačajnije godine u povijesti ove države, još će malo pričekati. Ližući svoje kriptokomunističke, jugo-nostalgičarske i orjunaške rane, znajući da im je ljubav njihovih “peseka” jedino što im je preostalo.
No, priča je još daleko od sretnog završetka. Sve su to iskusni specijalci, prokušani borci protiv “povampirenog ustaštva“. Oni mogu odoljeti svemu, osim napasti. U kvadraturi hrvatskog političkog kruga oni se snalaze k’o ribe u vodi. Jedino što nisu do sada shvatili je da su davno ušli u jednosmjernu ulicu. U kojoj se ne može voziti u rikverc. Ali, uskoro će shvatiti. Možda već ovu nadolazeću jesen. Za sada samo predstavljaju kombinaciju zubobolje i Jehovinih svjedoka. Za njih nije rekordna bila godina 2019., oni sanjaju o rekordnoj 1945. godini. A u tim snovima može im pomoći još samo Joža Manolić.
U Kumrovcu se uskoro otvara elitni restoran pod nazivom “Tito”. Zbog velikog interesa gostiju za svečanost otvaranja, čeka se u četveroredu!
Sprema se veliki povratak Srba
Uskoro nam “sleduje” popis stanovništva. Očekuje se, ako sve bude po dosadašnjoj tehnologiji popisivanja, da će u Vukovaru živjeti oko 80 posto Srba. Frka je i u Dubrovniku. Sprema se veliki povratak Srba. Njihova saborska zastupnica, drugarica Jeckov, smatra da je povratak Srba prespor. Valjda s obzirom na brzinu kojom su pobjegli. Karolina Vidović Krišto traži da se popis stanovništva odgodi za godinu dana. Dok se utvrde “jasniji” kriteriji… Ne bih se s njome složio. Za godinu dana HDZ i Možemo! bit će udruženi koalicijski partneri sa srpskom strankom u Hrvatskoj, a oni naša većina.
Svi nas hvale. Eto, u ovo gluho ljetno vrijeme našao je za nas vremena i posjetio nas čak i bivši premijer “njezinog Veličanstva”, Tony Blair. Hvali našu demokraciju, 6. ličku, naš izborni sustav… Čovjek prosto ne može vjerovati vlastitim ušima. Međutim, samo Bog zna kako je dotični gospodin, kroz redove do zuba naoružanih policajaca i osiguranja, prokužio kako je kod nas “procvala demokracija“? Usput rečeno, oni s malo duljim pamćenjem, sjetit će se da je upravo njegova vlada devet godina “bremzala“ ulazak RH u EU. Ali, sada kad nas je udostojio svog posjeta i govorancije, Hrvateki će mu sve oprostiti.
Snježana Pavić u “Nevina u ludnici” pita se: “Ako policija nije u stanju zaštititi novinarku poput Danke Derifaj, dajte nam burke”. Thompson ili Danka. U ovom rašomonu svatko je odabrao svoju stranu. Svi imaju neko mišljenje o tome mada malo tko zna sve relevantne činjenice. Stoga se miješaju pravni pojmovi kao što je tu vlasništvo i posjed. Evidentno je da Thompson medijski slabije stoji. Naime, čitava lijeva medijska falanga je protiv njega. Površno sve to pratim, ali me jedna sitnica ipak zaintrigirala. Negdje, u nekim novinama, jedna strana objašnjava drugoj o čemu se radi te kaže “ovo je taj Zrinkin prolaz”.
“Zrinka” je, naime, splitska sutkinja koja je navodno donijela presudu u korist Thompsona. Zamislite, sutkinja se zove Zrinka i presudila je u korist Thompsona. Zar mi nemamo naša lijepa imena poput Jovanke, Sovjetke, Jugoslave…, a ne neka Zrinka. Inače u tom “kvadratnom“ ratu priča se o svemu i svačemu, jedino se ne spominje presuda sutkinje čudnog imena Zrinka. Je li ta presuda u korist Thompsona, jel’ se odnosi na ovaj njihov spor, je li pravomoćna ili samo prvostupanjska…? Pretpostavljam da je presuda protiv Thompsona, bila bi sigurno već objavljena u Večernjim novostima, Blicu, Kuriru, Dnevno.ba… No, Thompson ima odličnog odvjetnika fajtera koji zna svoj posao. Pustimo ga neka ga odradi do kraja na muku jugo-nostalgičara. Ali da se sutkinja zove Zrinka… to mi još ne ide u glavu. Usput rečeno, davno sam bio u braku s jednom Zrinkom koja je bila odvjetnica, a ne sutkinja. Bit će u tom sukobu još svega. K’o u ‘Prosjačkoj operi’…
I prosjački milje ima svoje afere. Lihvar je susjedu prosjaku posudio dvoje djece za prosjačenje. Sada natrag traži petero…
Kada su se suci držali zakona k’o pijani plota
Oblačno političko nebo nad Lijepom našom (ovo “našom” shvatite uvjetno) polako se razvedrava. Barem što se tiče Jerusalem Posta i Davida Goldmana. Javio se visokokvalificirani “meteorolog” Boris Vlašić u ”Jutarnjem”. Boro je pekao novinarski zanat u epicentru samoupravne demokracije. Tamo su se “sudije držale zakona k’o pijani plota”.
Tamo, kad je neki uvaženi drug nešto ”zasr’o”, odmah bi nastupila ekipa za sanaciju štete.
U ovoj našoj prehlađenoj i kašljucavoj demokraciji onog časa kad je dr. Drobilica krenuo niz strmu nizbrdicu, aktivirao se progresivni kod u glavi Borisa Vlašića i 6. Ličke u našim dnevnicima i tjednicima. Kako je to lijepo rekao Zlatko Komadina: “Pojavu osuditi, a druga spasiti…”. I tako se 28. kolovoza javio dežurni “vatrogasac”Boro Vlašić s naslovom: “Tko je David Goldman? Misteriozni australski povjesničar i novinar objavio je zapažen članak u Jerusalem Postu u kojem je napao Ivu Goldsteina i izazvao medijski rat na hrvatskoj povjesničarskoj sceni, samo da bi se otkrilo kako on sam zapravo ne postoji… “.
Krucijalan razlog da nesretni David, koji je demaskirao našeg Golijata ne postoji, jest činjenica da je: “The Jerusalem Post skinuo sporni tekst i objavio ispriku čitateljima”. Naravno tu “ispriku” niti naš Boro, a ni nitko drugi nije objavio u izvornom obliku, čak ni kao fusnotu. Ovo podsjeća na vrijeme druga Staljina. Brišem tvoj tekst i sliku tako da više ne postojiš.
Gore sam već pisao o Danki Derifaj i Thompsonu, o splitskim kvadratima, terasama, “Zrinkinom prolazu”. Naravno, naši ljevičari su, u strahu da im hrvatski talibani ne nabiju burke preko lica, kolektivno stali na stranu naše hrabre heroine Danke. Nešto kao “Danke, Deutschland”. Kud’ svi Turci tud’ i tjednik ”Glorija” po načelu: lako je stati na stranu pravde osobito ako je na drugoj strani Thompson, Čavoglave i ZDS-ni.
I tako je naša “Glorija” jednog lijepog sunčanog dana pri temperaturi od 35 stupnjeva, u znoju svog lica, skinula članak podrške našoj Danki. Po logici lijevo cementiranog, za Boru tu ne postoje ni Danka, ni uredništvo Glorije, ni novinar koji je po naručenom tekstu pružao ideološku podršku “zdravim” snagama.
Taktika je uhodana i davno poznata. Goldman ne postoji, ali bez obzira na to, treba ga kompromitirati. A tu, uz dr. Drobilicu stoje vrhunski “istoričari” Hrvoje Klasić i Tvrtko Jakovina. Sjetite se samo glorificirajućih knjižurina o Mili Špiljku i Budi Lončaru. Njih dvojica kao da nisu nikada čuli za Rezoluciju Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina… Čuli su oni i znaju napamet te rezolucije, ali srce ne može protiv “naših”. Naš Mika se spominje u presudi suda u Muenchenu kao osoba povezana s ubojstvom Stjepana Đurekovića. A naš Buda je bio šef OZNA-e u Zadru neposredno nakon “oslobođenja”.
Gospodar života i smrti
Da ne spominjem “uslugu” koju je napravio 1991. ovoj našoj državi podržavši embargo na kupnju oružja i Hrvatskoj i Jugoslaviji koja se hvalisala da je treća armija po snazi u Europi. I sad naši sjajni i talentirani “istoričari” s Filozofskog faksa u Zagrebu pišu njihove romansirane biografije. Obzirom na svjetonazor naših filmskih režisera, umjesto filma o našem Alamu odnosno Vukovaru, uskoro bi se mogao početi pisati scenarij o našim velikanima Miki i Budi.
Međutim, završimo s našim povjesničarima. Ostavimo ih akademiku Josipu Pečariću koji se ovih dana njima bavi na briljantan. Tako nam otkriva da se prof. Goldstein zadnjih dvadeset godina bavi hrvatskom poviješću 20 stoljeća, a 1988. doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. To je osoba koja je kao hrvatski ambasador u Parizu držala bistu naše “Ljubičice bijele” odnosno nezaboravnog druga Tita iako je u rujnu 1991. njegova JNA počinila agresiju na Hrvatsku čiji je on ”ambasador” u Parizu (namjerno ne pišem veleposlanik).
Sad ću vas malo poštedjeti dr. Drobilice, Borisa Vlašića, Filozofskog faksa koji šalje svoje najbolje doktorande na studij u Beograd… Najbolje ćemo se odmoriti i Vi i ja uz sjajan odgovor Lili Bencik Borisu Dežuloviću o temi “Talibanska Hrvatska”. Usput, Boro Dežulović je ideološki blizanac Bore Vlašića, udarno pero Pupovčevih Novosti.
“Evo ti odgovora Dežuloviću! Ovaj tekst prilijepila sam na Novosti! Baš me zanima hoće li ga izbrisati! Imamo Hrvatsku! Nije Hrvatska ni HDZ-ova Dežuloviću, ni Plenkovićeva, ni Pupovčeva, ni Mesićeva, ni Radinova, ni tvoja! Hrvatska je naš Dom, naša Domovina, i zato smo Za dom spremni! Ne dajmo da nas gaze razni Krausi, Patrijarsi, Pupovci, Oligarsi, Vučići i Mesići i medijski foliranti, manipulatori i cirkusanti prodajući nam lažne vrijednosti, lažne idole i prevarante kao heroje!
Ne dajmo svoju prošlost, svoje knezove i kraljeve…
Ne damo svoje HOS-ovce, Tigrove, Gromove, Kune, Pauke, Sokolove, Pume, Orlove i Vukove…! Ne dajmo da nam gaze naše katoličke svece i blaženike! Dok Patrijarsi svoje četnike koljače proglašavaju svecima, naše su svećenike klali….! Ne dajmo da nas pretvaraju u zločince oni koji su bili zločinci nad nama jer mi nikada nismo tuđe htjeli, nismo pisali Memorandume… nismo započinjali ratove, čak su nam i oduzeli oružje…!
Ne dajmo svoju prošlost, svoje knezove i kraljeve Branimira, Tomislava, Zvonimira, Mislava, svoje velikane Zrinske i Frankopane. Ne dajmo se zavaravati srpskim izgubljenim kosovskim bitkama, 500 godina pod Turcima, jer čim su se izbavili, na nas Hrvate su navalili. Ne dajmo se zavarati brojkama jer Hrvatska je davno rasprodana!
Zadužili su naše unuke i praunuke, brojke su neumoljive, 337 milijardi javnog duga… Stoga budite i vi za Dom spremni. Spremni braniti svoj dom, povlastice i privilegije jer nigdje na svijetu takav Dom nećete naći i narod koji će vam to omogućiti. To može samo hrvatski narod, tolerantan i tih, mirno bez prosvjeda svaki vaš zakonski prijedlog prihvatiti, ali na ovom ćete zube polomiti jer pravo na obranu Doma mu uzeti je kap vode kojom će se čaša strpljenja preliti“.
A što reći… Zahvala Lili Bencik za snažan, iskren i istinit tekst, a lijevi foliranti već će sutra, podržani od ljevičarskih medija, prodavati bozu o izlasku iz svih kriza onog svetog trenutka kad se zabrani ZDS i kuna. “Moš’ mislit” rekla bi Tanja Torbarina, sjajna i duhovita novinarka koja je svoju tjednu stranicu u ”Jutarnjem listu” morala prepustiti Jeleni Veljači. Jelena je duhovita, recimo, kao Ivica Ivanišević i Ante Tomić zajedno.
Novo normalno. Skoro sam “crknuo” od smijeha čitajući jednu “super duhovitu“ misao našeg Ivice. Medved: “Vlada stvara tolerantno ozračje”. Ivica “spušta duhovito”: “Tolerira šovinizam, isključivost i govor mržnje”. Ha, ha… Uz ovakav raskošan antitalenat ”Slobodna Dalmacija” daruje Ivicu svaki dan i noć svojim čitateljima i još ga za to plaća. Dobro da za primjer šovinizma i govora mržnje nije uzeo tekst Lili Bencik. A mogao je… Ivica, kao i svi jugo-nostalgičari, može sve. Osim biti duhoviti cinik.
Talijani se od požara brane tako da koriste magarce, koze i ovce koji brste nisko raslinje pa se vatra ne može širiti. A mi? Mi imamo samo magarce koji brane držanje koza i ovaca…
Ako vam obećaju opći procvat, budite strpljivi i pričekajte proljeće…
Izvor: Zvonimir Hodak / Direktno.hr.
