PiĆĄe: Darko Juka
Jedna od najveÄih podvala koja se provlaÄi kroz cjelokupnu ljudsku povijest ona je o tomu kako ju piĆĄu pobjednici. Povijest, zapravo, uglavnom piĆĄu novac i lobisti, a kada pred nekim hrvatskim oÄima zaĆĄuĆĄkaju svote, bez odgode se pokreÄe propagandni stroj koji prekraja doĆŸivljenu stvarnost, satire duĆĄu svjedoka te iste skrnavljene stvarnosti, preinaÄava Äinjenice, opako krivotvori cjelokupne povijesne tijekove, sve kako bi u opÄu memoriju bila uknjiĆŸena neka nova, dobro plaÄena priÄa, koja naraĆĄtajima koji dolaze mora biti dogmativni narativ koji se potom viĆĄe ne dovodi u pitanje.
KnjiĆŸevnik Milo JukiÄ lani je u tu biljeĆŸnicu opÄega sjeÄanja, u koju sve rjeÄe uspijevaju uÄi zabiljeĆĄke svjetonazora koji je tek malo desnije od ljevice i od (lijevoga) centra, upisao svjedoÄanstvo novinara i diplomata Dragana ÄuriÄa o tomu kako su, nekada u drugoj polovici 1990-ih, redakcije Nacionala, Globusa i Feral Tribunea, dobile sljedeÄi nalog: ”Od danas za nas tema zloÄina BoĆĄnjaka nad Hrvatima u BiH ne postoji”.
Nepunih trideset godina poslije, hrvatskoj javnosti kvazi-graÄansko-liberalne udruge podastiru nuĆŸnost samoproÄiĆĄÄenja hrvatstva, Hrvatske i Hrvata. Propagiraju prijeku potrebu za nacionalnom katarzom kroza koju se nacija ima oÄistiti od svojega ogranka iz negdanje ”turske Hrvatske” i juĆŸnijega humskog prostora, bespoĆĄtedno posjeÄi krvoĆŸilne, ĆŸivÄane i DNK spone koje ju veĆŸu s Herceg-Bosnom, HVO-om i svima njima koji ostadoĆĄe ”Antemurale Christianitatis” ĆĄto niti su ĆŸeljeli niti traĆŸili⊠Ali, zgodno je, i pored eurounijske svijetle i sigurne buduÄnosti bez novih krvoproliÄa, logora i ubijene djece (neka nam Ukrajina duĆĄi oprosti!), imati ”skutore”, graniÄare pa i ”divljake” na vjeÄitoj predstraĆŸi⊠Valjda, u duhu poimanja ”graniÄarskoga mentaliteta” kakovim ga nedavno opisa Marko TomaĆĄ kojega HRT u jednoj od svojih emisija najavi kao onoga koji je ”faĆĄistima rekao zbogom na (mostarskomu) Bulevaru narodne revolucije”?!
Beograd svoj javni prostor nije ”uresio” ulicom ili trgom ĆŸrtava Srebrenice ili Uborka i Sutine (o potonjima kvaziudruge ne znaju niĆĄta)⊠Sarajevo ne postavi spomenik masakriranima u Uzdolu i Grabovici ili rasporenima sa StipiÄa livada, ne nazva ulicu po ÄetverogodiĆĄnjoj Mladenki Zadro koju prostrijeliĆĄe zajedno s majkom, niti trg po desetogodiĆĄnjemu Stjepanu ZeliÄu kojeg njihovi borci presjekoĆĄe rafalom preko leÄa ili po dvanaestogodiĆĄnjoj mu sestri Mariji kojoj zrnom iz kalaĆĄnjikova rastvoriĆĄe nevina prsa u kuÄnoj postelji⊠Ne postavi ÄarĆĄija vodoskok mira u Äast osmero bijelih anÄela s djeÄjeg igraliĆĄta iz neslomljenoga VitezaâŠ
Nije se nikada ni Washington okitio imenima spaljenih koje u smrt poslaĆĄe monstruozno imenovani ”Maleni djeÄak” i ”Debeli Äovjek”⊠Ne sjeti se London na ”krstitkama” svojih parkova i trgova oduzimane nepoÄudne bjelaÄko-aboridĆŸinske djece s australskih prostranstava niti svih milijuna ugnjetavanih iz daleke nam Indije (i to su tek neke od stotina moguÄnosti koje iskaÄu gdje god da globus dotakneĆĄ)⊠Nije Ankara neku svoju aveniju nazvala imenom pomorenih Armenaca ili u spomen na tisuÄe hrvatske, srpske i ine djece odvedene u janjiÄarske odrede, niti Pariz ikada imenova neki svoj bulevar po mrtvima s vreloga alĆŸirskog pijeska⊠Na njihovim su bulevarima slavoluci nacionalnim pobjedama, a ne vjeÄite stigme na imenu svojega naroda! DapaÄe, oni slave svoje pobjede, postignuÄa, otkriÄa, nacionalni rast, Äak i negdanja osvajanja i teror nad slabijima, ma koliko danas to neumjesno bilo⊠Nepobitna istina!
Ali, kvaziudruge ĆŸele ”katarzu” i ĆŸele zagrebaÄki trg s imenom ahmiÄkih ĆŸrtava. Dobro je to plaÄena provedba gotovo 30 godina staroga plana trajnoga stigmatiziranja cjelokupne nacionalne zajednice Hrvata u Bosni i Hercegovini pred oÄima uljuÄenog svijeta. A gdje bi to bilo bolje ”okruniti” nego u glavnomu gradu Republike Hrvatske, mjestu za koje isti onaj propagandni stroj kaĆŸe kako je ”ravnao orkestriranim pokoljima u izvedbi HVO-a”. Dvostruki zgoditak!
Ne uzima duhovno i mentalno zdrav Äovjek zloÄince pod svoje skute niti im traĆŸi izlike za poÄinjena nedjela niti ih slavi kao junake (za razliku od nekih koji im diĆŸu slavoluke). Ali, duhovno i mentalno zdrav Äovjek ne prihvaÄa zloÄudne nakane ĆŸigosanja Äitave jedne pravedne borbe ĆŸigom zloÄina koji je bio sramotnim podvigom odmetnute skupine, a ne dio htjenja i naloga vojno-politiÄkoga sustava! Sustava koji je nadljudski, izvan svih izgleda, obranio napadnuto ozemlje, spaljena ognjiĆĄta, bolnice i bogomolje, zlostavljane civile, osakaÄenu djecu i obeĆĄÄaĆĄÄene ĆŸene, skrnavljena groblja i oltare. Duhovno i mentalno zdrav pojedinac svjestan je vaĆŸnosti nacionalnoga ponosa i Äuvanja povijesne ÄistoÄe koja se stoljeÄima iznova raÄa iz Äinjenice da mu narod na oruĆŸje ustaje iskljuÄivo kada brani i Äuva svoje.
Zagreb i vlast u njemu, Hrvatska i vlast koja joj je na Äelu, Sabor i sve skupine koje ga Äine, hrvatska javnost kako ona koju je Domovinski rat dotaknuo tako i ona koja ga ipak sve ove godine ne osjeÄa, moraju maknuti koprenu sljepila. Moraju jasno prepoznati neumjesno diranje u Äasno poginule, u nanoĆĄenje opetovane boli njihovim preĆŸivjelima. Moraju osjetiti i odbaciti nakanu stigmatiziranja Äitavoga naroda s ove strane granice, onoga koji ostade malobrojan ali otporan. Upravo takov, on nalogodavcima ovih pokuĆĄaja predstavlja stalnu smetnju pa ga kuĆĄaju uÄinkovitim metodama raspale Jugoslavije obiljeĆŸiti stigmom kolektivne krivnje! Ta iskonstruirana krivnja koja bi se osobito osokolila trajnim biljegom na jednomu od cvijeÄem ureĆĄenih trgova hrvatske metropole, u susjedstvu hrvatske uljudbe kojom se diÄimo, u suĆŸivotu s kazaliĆĄtima, koncertnim dvoranama i muzejima, u vjeÄnosti bi besramno svjedoÄila â uĆŸasnu laĆŸ! Sudbinski opasnu laĆŸ!
Tim gnusnim htijenjem, tom veleizdajom nad samim pojmom nacije, Hrvatima u BiH hoÄe se slomiti snagu otpora, poniziti ih, duhovno razoruĆŸati i ”rijeĆĄiti hrvatsko pitanje” provedbom one straviÄne ”graÄanske ideje” koja je tek opakom krinkom boĆĄnjaÄkoga unitarizma. Ako niste, a niste, dragi Hrvati, s vaĆĄe strane granice okusili sarajevski, okusili ste onaj beogradski. Ako nije jednak, ovaj je joĆĄ i gori. Oni ĆĄto galame traĆŸeÄi preimenovanje trga, zapravo u srĆŸi vrijeÄajuÄi ahmiÄke ĆŸrtve za koje od Boga traĆŸimo vjeÄni mir, znaju ĆĄto je istina iza pomno postavljene scene. Vama ostalima, vrijeme je progledati i maknuti s oÄiju naoÄale s namjeĆĄtenim slikama koje vam godinama hipnotiÄki vrte.
Izvor:Darko Juka
