Dok se brojne europske metropole već tradicionalno pridružuju inicijativi obilježavanja Dana sjećanja na progonjene kršćane – osvjetljavanjem svojih najpoznatijih znamenitosti u crvenu boju, Zagreb je još jednom odlučio šutjeti.
Ni ove godine gradska vlast nije pristala osvijetliti fontane kod Nacionalne i sveučilišne knjižnice, iako simboličan čin ne traži gotovo nikakva financijska sredstva, a nosi snažnu poruku solidarnosti s onima koji su u 21. stoljeću spremni život položiti zbog vjere u Isusa Krista.
Vjernici ipak došli: molitva umjesto šutnje politike
Unatoč odbijenici, vjernici su se sinoć, u organizaciji Hrvatske protestantske zajednice (HPK), okupili pred fontanama i u tišini molili za progonjene kršćane diljem svijeta.
Bez svjetala, bez medijske pompe, bez političkih govora — samo molitva i svjedočanstvo vjere.
380 milijuna progonjenih kršćana
Prema službenim podacima međunarodnih organizacija, čak 380 milijuna kršćana trenutačno trpi diskriminaciju, nasilje ili otvorene progone.
Kršćani su najprogonjenija vjerska skupina na svijetu, a posljednjih godina broj mučenika raste. Crkve se pale, obitelji nestaju, ljudi bivaju zatvarani i ubijani samo zato što izgovaraju Kristovo ime.
Zašto Zagreb šuti?
Kada su u pitanju teme koje promoviraju ideologije u trendu ili uske aktivističke skupine, gradska vlast se često ponosi „uključivošću“. Ali kada je riječ o solidarnosti s najprogonjenijim ljudima na svijetu — kršćanima — odgovor postaje šutnja, ignoriranje ili ismijavanje.
Je li teško upaliti crveno svjetlo?
Je li solidarnost s mučenicima politički „nepoželjna“?
Ili živimo u vremenu u kojem se tolerancija nudi samo odabranima?
„Budimo njihov glas!“
Dok institucije šute, molitva je progovorila. Vjernici su poručili:
➡️ „Ne zaboravljamo svoju braću i sestre u vjeri.“
➡️ „Budimo njihov glas!“
Solidarnost se ne mjeri lampicama na fontanama, ali one mogu biti znak. Kamenčac u moru. Svjetlo u tami. A Zagreb je večeras mogao zasjati — ali nije. Zato su vjernici odlučili da će svjetlo donijeti sami.
Crodex.net
