Kako je ideološko upravljanje potisnulo ekonomsku logiku i ispraznilo središnji gradski trg
Kada bi Grad Zagreb manje javnog novca usmjeravao prema interesnim udrugama bliskima aktualnoj gradskoj vlasti, a više u strateške projekte s mjerljivim gospodarskim učinkom, poput Adventa, gradski bi prihodi danas izgledali bitno drukčije. No umjesto toga, svjedočimo porazu manifestacije koja je godinama bila zaštitni znak hrvatske metropole.
Tijekom razdoblja dok je Zagreb vodio Milan Bandić, grad je bio nezaobilazna adventska destinacija srednje Europe. Advent u Zagrebu redovito se uspoređivao – i natjecao – s gradovima poput Beča, Praga, Bratislave i Budimpešte, a osvajao je i prestižne titule za najbolju organizaciju, ponudu i ukupni doživljaj. U grad su tada pristizali deseci tisuća turista iz Europe i svijeta, a zimska sezona imala je snažan pozitivan učinak na ugostiteljstvo, hotelijerstvo i gradski proračun.
Danas je slika bitno drukčija.
Prema medijskim izvješćima, na doček Nove 2026. godine na Trgu bana Josipa Jelačića okupilo se svega oko 2.700 posjetitelja, i to većinom stranih radnika koji žive u Zagrebu. Istodobno, drugi gradovi u Hrvatskoj i regiji bilježe višestruko veće brojke: Dubrovnik je okupio oko 45.000 ljudi, Osijek oko 25.000, Sarajevo približno 60.000, a Beograd oko 50.000 posjetitelja.
Zagreb se tako, na vlastitom terenu, pretvorio u grad koji se u adventsko vrijeme – zaobilazi.
Problem nije u gradu, nego u upravljanju
Važno je naglasiti: Zagreb se nije promijenio nabolje ni nagore. I dalje je to srednjoeuropski grad s bogatom poviješću, kulturnim identitetom i infrastrukturnim potencijalom. Ono što se promijenilo jest način upravljanja.
Na čelu grada danas je administracija predvođena Tomislav Tomašević, koja očito ne razumije temeljnu zakonitost moderne ekonomije i turizma: da bi puno dobio, moraš prethodno puno i uložiti. Kada se ulaže malo, povrh svega ideološki selektivno i politički obojeno, rezultat je upravo ovakav kakav danas gledamo.
Programi bez ambicije, izvođači bez privlačnosti široj publici i organizacija vođena logikom „kako ćemo – lako ćemo“ ne mogu konkurirati ozbiljnim europskim manifestacijama. Turisti to prepoznaju, a tržište nemilosrdno kažnjava improvizaciju.
Bez odgovornosti, bez posljedica
Hoće li za ovaj neuspjeh itko snositi političke ili upravljačke posljedice? Naravno da neće. U sustavu u kojem samozaljubljenost i ideološka zatvorenost nadomještaju kompetenciju, odgovornost je pojam koji ne postoji.
Stara narodna izreka kaže da se u kantu od dvije litre ne može uliti pet litara vode. Upravo ta slika najbolje opisuje aktualnu gradsku vlast: izazov organizacije velikih, međunarodno konkurentnih događaja očito nadilazi njihove stvarne sposobnosti.
Zaključak koji se ne može uljepšati
Završni koncert dočeka Nove 2026. godine u Zagrebu, skromna ponuda skupih izvođača i struktura posjetitelja samo su simboličan epilog višegodišnjeg pada. Advent, nekoć ponos grada i motor zimskog turizma, sveden je na blijedu sjenu onoga što je bio.
Zagreb nije izgubio potencijal. Izgubio je viziju. A bez vizije, ni najljepši grad ne može biti više od usputne stanice na turističkoj karti Europe.
Izvor:Nikola Kajkić
