”Objavljujući razne raščlambe i dokumente o Udbi te otkrivajući podatke o stotinama i tisućama njenih suradnika, proteklih godina izložen sam primjedbama da navodno prikrivam doušnike Udbe iz osobnog rodbinskog, prijateljskog i društvenog okruženja.” napisao je na svom FB profilu Božo Vukušić.
To je doduše djelomično i točno, jer teme o kojima sam primarno pisao nisu uključivale djelatnost koja je većim dijelom uključivala praćenje i moga rada, pa istima nisam davao prioritet iz razloga što sam izbjegavao optužbe da taj posao radim iz osobnih revanšističkih motiva.
Međutim, zbog sve češćih i oštrijih napada za takvu vrstu pristranosti i zataškavanje, odlučio sam započeti objavljivanje dokumenata i drugih saznanja o osobama iz moga najužeg okruženja koji su radili za Udbu, odnosno SDS, KOS, SID itd.
Prvi suradnik Udbe čije se izvješće odnosi na mene i nalazi se u mome dosjeu bila je osoba kojoj sam se obratio za pomoć i savjet nakon emigriranja u Njemačku – bio je to moj susjed iz Šestanovca, dugogodišnji emigrant u Frankfurtu Vlado Merčep, suradnik splitskog Centra SDS-a Split pod pseudonimom „Kec“. :
„Dana 18. 4. o.g. [1983.] telefonskim putem nas je „Kec“ izvijestio da je 15. 4. o.g. kod njega došao Vukušić Božo, sin Tadije, rođen kod Omiša. Navedeni Vukušić je u SRNJ doputovao s PI (nap.: putna isprava), a saradniku je kazao da mu je namjera da odbaci PI i da se priključi fašističkoj emigraciji (…)“
Vlado Merčep, rođen 2. siječnja 1938. u Katunima-Šestanovac, emigrirao je 1959. u SR Njemačku gdje je zatražio i ubrzo dobio politički azil. Nastanio se u Frankfurtu i aktivirao u tamošnjem ogranku emigrantske organizacije Hrvatski oslobodilački pokret (HOP) . Kretao se u krugu najpoznatijih hrvatskih emigranata u tom dijelu Njemačke, poput Hrvoja Urse , Mirka Grabovca , Bože Kelave itd. U dosjeu koji je splitski Centar SDS-a vodio o njemu, stoji da se on „počeo kolebati“ nakon što je Udba krajem rujna 1968. ubila Ursu, pa je tadašnji službenik tog centra Max Manfreda 25. ožujka 1969. predložio „operativnu kombinaciju“ vrbovke prema Merčepu. Vrbovka nije uspjela, pa je dvadesetak dana poslije, 16. travnja 1969., nad njim zavedena obrada koja je trajala do kraja sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Iz dokumenta splitskog Centra SDS-a Pregled suradnika i op. veza po op. radnicima i linijama rada od 23. ožujka 1988., vidljivo je da je Vlado Merčep zavrbovan 1982.
Praktički posljednji suradnik Udbe koji je o meni dojavljivao imao je pseudonim „Vjeko“. Naime, krajem 1991. i početkom 1992. , u vrijeme otmice udbaša Blagoja Zelića koji je sudjelovao u ubojstvu Brune Bušića i još nekolicine hrvatskih emigranta, nazvao me je moj šef u SZUP-u Jerko Vukas i rekao mi da tadašnji pomoćnik ministra obrane Josip Perković širi glasine da sam ja organizirao otmicu Zelića, kao i da su podaci o tome dobiveni od bivšeg „vrlo pouzdanog“ suradnika Centra SDS-a Split pod pseudonimom „Vjeko“.
Na moje veliko zaprepaštenje ubrzo sam otkrio da se iza tog pseudonima skriva župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije Katuni-Kreševo Većeslav Šupuk.
Većeslav Šupuk, rođen 28. rujna 1936. u Slimenu kod Omiša, zaređen je za svećenika 29. lipnja 1963. Službovao je u župama na Šolti, Neoriću, Jesenicama itd., a razdoblje od 1971. do 1977. proveo je u hrvatskim katoličkim misijama u Australiji. Od 1977. do 2014. bio je župnik u Župi Katuni-Kreševo. Nakon višegodišnje neformalne suradnje s Udbom, vlč. Šupuk formalno je zavrbovan 1973. kao suradnik Udbe pod pseudonimom „Vjeko“, a u Australiji je surađivao i sa službenicima SID-a. Nakon povratka u Jugoslaviju nastavio je raditi za Centar SDS-a Split. Dosje o Šupuku vodio je Centar SDS-a Split pod brojem 81159, međutim on je jednostavno „nestao“. Naime, iako se nalazi na popisu dosjea (HDA, signatura 1561, SDS RSUP SRH, Popis svih dosjea) nema ga ni na popisu formalno uništenih dosjea iz arhive SDS-a RSUP-a od 17. travnja 1990.
Izvor:Božo Vukušić
