U petak se dogodila važna pobjeda za pravo na slobodu govora u SAD-u. Drugostupanjski savezni sud potvrdio je da su Bijela kuća, FBI i CDC (Centri za prevenciju i kontrolu bolesti) kršili ustav kada su pritiskali Facebook, Twitter, YouTube i Google da cenzuriraju određeni sadržaj na svojim društvenim mrežama.
Sud je odlučivao o žalbi protiv privremene mjere koju je u srpnju usvojio niži savezni sud u sklopu tužbe koju su države Missouri i Louisiana, zajedno s profesorima medicine Jay Bhattacharya i Martin Kulldorff sa sveučilišta Stanford i Harvard te drugim tužiteljima pokrenuli protiv niza saveznih ureda i agencija navodeći da su im povrijeđena ustavom zajamčena prava.
Privremenom mjerom, koju je žalbeni sud preinačio, zabranjeno je spomenutim agencijama i njihovim zaposlenicima “poduzimati radnje, formalne ili neformalne, izravne ili neizravne, kako bi prisilile ili značajno potaknule društvene medije na uklanjanje, brisanje, potiskivanje ili umanjivanje, uključujući izmjenama svojih algoritama, sadržaja objavljenog na društvenim medijima koji se sastoji od zaštićenog slobodnog govora”.
U nastavku se navodi da to uključuje, ali nije ograničeno na sugestije da će neki oblik kazne uslijediti ako se ne postupi u skladu sa bilo kojim zahtjevom, čime se značajno kontroliraju procesi donošenja odluka unutar kompanija koje vode društvene medije.
Neumoljiv pritisak
Sud je zaključio da su dužnosnici tražili uklanjanje sadržaja s platformi, pritiskali ih da izmijene svoje politike moderiranja te im zaprijetilil, izravno i neizravno, pravnim posljedicama ako ne udovolje njihovim zahtjevima. Taj “neumoljiv pritisak” uspješno je prislio društvene medije na poduzimanje radnji i uklanjanje sadržaja svojih korisnika.
U privatnoj komunikaciji, dužnosnici su tražili uklanjanje sadržaja “čim je prije moguće” i korisničkih računa “odmah”. Spominjali su mogućnost zakonskih izmjena i izvršnih mjera dok su suptilno insinuirali da bi im bilo u najboljem interesu da se pokore njihovim zahtjevima, tražeći “jamstva”. Platforme su uklanjale sadržaj na njihov zahtjev te uključile njihove “specifične preporuke” prilikom izmjena politika moderiranja.
Dužnosnici su koristili zlosutnu, huškačku i hiperkritičku frazeologiju. U javnosti, prozvali su platforme da “truju” javnost i da “ubijaju ljude”. Rekli su im da moraju preuzeti veću odgovornost i poduzeti mjere, nakon čega su zaprijetili “fundamentalnim reformama” poput regulatornih promjena i strožih kazni kako bi ih se moglo držati odgovornim.
Uzimajući sve u obzir, žalbeni sud potvrdio je nalaz prvostupanjskog suda da je “neumoljiv pritisak” određenih vladinih dužnosnika vjerojatno “rezultirao namjeravanim ishodom potiskivanja milijuna objava američkih državljana zaštićenih slobodom govora”.
Oslobodilačka moć interneta
Činjenice u ovom predmetu trebale bi biti podsjetnik su da su kritike protiv društvenih mreža u vezi s politikama moderiranja sadržaja u pravilu pogrešno usmjerene. Revolucionarna moć interneta nalazila se u slobodnoj komunikaciji ideja te u povezivanju ljudi bez nadzora i ograničenja središnjih vlasti i velikih korporacija.
S vremenom, poboljšanja u telekomunikacijskoj infrastrukturi i izum te šira dostupnost pametnih telefona koincidirali su s eksponencijalnim rastom popularnosti društvenih medija poput YouTubea, Facebooka i Twittera. Iako je komunikacijski kanal bio koncentriran putem društvenih medija, razmjena ideja je i dalje bila relativno slobodna.
Oko prve polovice 2010-ih dogodio se niz velikih prosvjeda u svijetu, od kojih su se neki pretvorili u revolucionarne pokrete. Stotine tisuće građana prosvjedovale su u Iranu 2009. godine, Arapsko proljeće je 2011. rezultiralo revolucijama u Tunisu, Egiptu i Libiji, a 2013. je započeo EuroMaidan, prosvjed koji je završio promjenom vlasti u Ukrajini.
Brojni su komentari u javnosti povezali masovnost i uspjeh tih prosvjeda s Facebookom i Twitterom. Čak je i BBC snimio dokumentarac s naslovom “Kako je Facebook promijenio svijet: Arapsko proljeće”. Na trenutak se činilo da će društveni mediji postati alatom za svrgavanje nedemokratskih režima u svijetu.
Internet na udaru autoritaraca
U istom razdoblju, tada najmnogoljudnija zemlja na svijetu počela je blokirati građanima pristup Facebooku, Twitteru, YouTubeu, Googleu, Wikipediji, Redditu i većini najposjećenijih internetskih stranica na svijetu. Kina je jednostavno onemogućila pristup stranim medijima koji se nisu htjeli ili mogli pokoriti njezinim zahtjevima.
I to je presudna stvar o kojoj treba voditi računa kada se govori o cenzuri na društvenim medijima u kontekstu javne politike, tržišnih sloboda i navodne zloupotrebe navodnog monopola: oni se nikada nisu željeli pretjerano baviti brisanjem sadržaja svojih korisnika dok ih državne vlasti nisu na to prisilile.
“Vrhovni sud se rijetko kada suočio s koordiniranom kampanjom ovakve veličine od strane saveznih dužnosnika koja je ugrozila osnovni aspekt američkog života” navodi se u presudi. Internet je još uvijek neusporedivo slobodniji na Zapadu nego u ostatku svijeta, ali će osobe na položajima moći uvijek težiti gušenju oporbenih glasova i onih koji predstavljaju prijetnju njihovoj moći.
Sud je ovom prilikom potvrdio i princip prema kojemu cenzura ne predstavlja samo napad na prava govornika, nego i na prava svih građana da pristupe govornicima, stajalištima i sadržajima koji se ne sviđaju vladi.
Izvor : CEO.hr
CEO je neprofitna organizacija osnovana radi promicanja ekonomskog obrazovanja, poticanja rasprava o implikacijama javnih politika i zagovaranja slobodnog tržišta. Njihov rad možete podržati ovdje.
