Ukidanje Federacije Bosne i Hercegovine sa ciljem izgradnje funkcionalne države
“Rezultat prve faze ustavne reforme bi bila pojednostavljena, troslojna federalna država sa dvanaest autonomnih jedinica: deset federalnih kantona, Republikom Srpskom i Distriktom Brčko. To bi predstavljalo temeljnu promjenu državne strukture, kojom bi ona prerasla u normalan, evropski federalni sustav sa državnom, srednjom i općinskom-gradskom razinom vlasti.
Proces demontiranja trenutne federalne vlade mogao bi početi odmah, kroz zakonodavne akcije federalne i kantonalnih skupština. Ovo je reforma koja bi se mogla, i zapravo morala, dogovoriti i provesti unutar demokratskih institucija BiH podrazumijeva prijenos Ustavom FBiH definiranih podijeljenih nadležnosti sa FBiH na Županije/Kantone, a federalnih nadležnosti na državnu razinu.Temeljna pretpostavka podrazumijeva legalnu i legitimnu rekonstrukciju Vlade FBiH.
Srednja razina vlasti koja bi imala, odnosno već postoji, izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast postaje funkcionalna spona vlasti koja osigurava prava kolektiviteta i u isto vrijeme osigurava prava pojedinaca pretočenih u listu individualnih prava i sloboda na cijelom teritoriju BIH.
Tako su ravnopravno osigurana kolektivna i individualna prava kako naroda, ostalih tako i građana BIH što je ustavna kategorija.
Konsocijacijski model poznat u Belgiji u prvom redu na razini BiH podrazumijeva: paritet u donošenju odluka, rotaciju i konsenzus uz pravo veta. Nacionalna i individualna prava osiguravaju se tako i u zakonodavnoj i izvršnoj grani vlasti.
Administrativno teritorijalni ustroj treba polaziti od sadašnjih dvanaest «entiteta» uz ustavnu mogućnost osnivanja međužupanijskih vijeća, kao i eventualne teritorijalne korekcije postojećeg administrativno teritorijalnog ustroja BIH sa administrativnim oblastima stvorenim u skladu sa ekonomskim kriterijima sa istovjetnim rješenjima ustroja Gradova; Mostara, Banja Luke, Travnika, Tuzle… te Sarajevom kao glavnim gradom uređenim kao distrikt.
Primjenom pozitivnih iskustava Švicarske konfederacije kantona i potkantona, Belgijskog modela pokrajina i jezičnih (narodnosnih) zajednica, te federalnom pokrajinskom političkom uređenju Austrije, moguće je provesti reformu polazeći od postojećeg ustavnog i teritorijalnog okvira i doći do cilja funkcionalne države koja treba čvrsto stajati na tri noge, a ne biti u stanju labilne ravnoteže kako je sadašnju BiH nazvao Banjalučki biskup Franjo Komarica koji je rekao kako doživljava BiH kao: “tronožac s tri različite dužine nogu, pa taj tronožac stalno hramlje i izvrće se”.
Svi ostali dijelovi ugovora konstitutivnih naroda i ostalih sa Državom ostvarivi su dogovorom legalnih i legitimnih predstavnika naroda i hipotekarnih jamaca međunarodne zajednice počevši od prvog koraka – ukidanja Federacija BiH i prijenosa podijeljenih ustavnih ovlasti sa Federacije na Kantone/Županije, odnosno na razinu države BIH.
Vrijednost ovog prijedloga je u tome da može biti postignut korak po korak, započinjući odmah. Prvi korak ostvarljiv je ukidanjem federalnih ministarstava koja su neustavno uzurpirala oblasti koje pripadaju Županijama sve do sveobuhvatne reforme i donošenja novog ustava koji bi osigurao mogućnost funkcioniranja simetričnog federalizma sa istim nadležnostima i ustavnim ustrojem svake od tri razine vlasti.
Teritorijalnost federalizma uspostavljenih entiteta sa autonomijom segmenata (podkantona i/ili narodnosnih-jezičnih zajednica) koji su u manjini u bilo kojem entitetu treba osigurati mehanizme jednake proporcionalnosti te pravilo da je manjina sama sebi vlast u pitanjima koja se tiču samo nje, podrazumijeva mogućnost usklađivanja kontinuiteta distribucije središnje razine vlasti sa diskontinuitetom teritorija u oblastima bitnim za tu zajednicu. Upravo to načelo postaje vezivno tkivo ukupnosti prostora BIH te bogatstva njene različitosti i osigurava institucijsku ravnopravnost i suverenost i naroda i građana i ostalih.
U Europskom parlamentu sigurno se ne sjedi na nestabilnim stolcima.”
Isječak iz teksta Večernjeg Lista.
Cijeli članak pročitajte ovdje.
