Pre-suasion, Overtonov prozor, sidrenje i ‘madman’ teorija kao alati kojima Trump mijenja pravila igre – i razotkriva slabost Europe
U nastavku donosimo izvrstan i argumentiran osvrt Nenada Bakića o pregovaračkoj i političkoj metodologiji Donald Trumpa, koji pokazuje zašto kaos, nepredvidivost i „lude ideje“ nisu pogreške, nego precizno korišteni alati moći. Dok europske elite i domaći analitičari Trumpov pristup svode na stil ili karakter, Bakić razlaže dublji sloj: psihološke i strateške mehanizme kojima se pomiču granice dopuštenog, prisiljavaju protivnici na reakciju i ostvaruju ciljevi bez klasičnog konsenzusa.
Analizirajmo Trumpove pregovaračke strategije i taktike.
Najprije, mislim da je dobro podržavati Trumpa jer je spriječio uspostavu trajno nesmjenjive vlasti. Demokrati su gradili sustav koji bi smjenjivost učinio fikcijom – marionetski lideri kojima upravlja duboka država, izborni inženjering, masovni uvoz glasača kojima se daje pravo glasa često mimo zakona. Somalijska afera u SAD-u je najsvježiji primjer.
U Hrvatskoj se to slabo razumije. Socijalistički odgoj oblikovao je dobar dio medijske i intelektualne elite, pa kod nas sloboda govora i smjenjivost vlasti nisu svetinje kao što bi trebale biti. Trump se jedini usudio suprotstaviti tom puzajućem autoritarizmu.
Da je Biden ostao ‘predsjednik’ ili Harris postala ‘predsjednica’ sada bismo već i u EU imali veliko ograničavanje sloboda.
Dakle, neovino o tome podržavate li njegov stil, volite ili ne konzervativne politke koje zagovara – tebali biste prepoznati njegov značaj, iako je to teško jer treba uvidjeti ono što se *nije dogodilo*, a to je najteže.
Vratimo se na Trumpovu strategiju i taktike. Za početak, tko ne razumije da je za Trumpa ‘America First’ ne razumije ništa. On nije odgovoran za slabe europske lidere i situaciju u kojoj se našla Europa, iako mislim da iskreno želi da ojačamo.
U međunarodnoj diplomaciji on je jedinstveni fenomen. Nepredvidivost, kaos i psihološke taktike nisu greške kako to naši ‘analitičari’ pokušavaju prikazati, to su alati. Nedavna eskalacija oko Grenlanda savršeno ilustrira taj pristup: prijetnje silom i ekonomskim pritiscima, a zatim nagli zaokret prema “okviru sporazuma” u Davosu.
Ovi koncepti pomažu objasniti što se zapravo događa: pre-suasion, Overtonov prozor, sidrenje i madman teorija. Ovi pristupi se nadopunjuju.
*Pre-suasion: priprema terena*
Robert Cialdini je 2016. opisao pre-suasion kao pripremu konteksta prije glavnog argumenta. Ako teren dobro pripremite, argument postaje lakše prihvatljiv. Recimo, kako uopće Grenland postaje tema – kroz naizgled ‘lude’ ideje koje njemu neskloni mediji (većina) prenose kako bi ih kritizirali ili ismijavali, ali na taj način su etablirali temu.
Cialdinijev pre-suasion (termin skovan po persuasion) je upravo to: nije stvar u samom argumentu, nego u tome što dolazi prije njega i kamo se se usmjerava pažnja.
*Overtonov prozor: pomicanje granica*
Joseph Overton je 1990-ih opisao prozor prihvatljivosti: raspon ideja koje su u danom trenutku politički legitimne. Taj se prozor može pomicati, a Trump zna kako se to radi.
Godine 2019. njegov prijedlog za kupovinu Grenlanda zvučao je kao šala. Danska premijerka nazvala ju je apsurdnom, a svijet se smijao. Danas, nakon prijetnji invazijom i sankcijama, ozbiljno se pregovara o “strateškom sporazumu” za Arktik.
Prozor se pomaknuo. Isto je radio s imigracijom — od ‘zabraniti Muslimane’ do prihvatljivog zida. Isto je potpuno uspio s NATO-om: prijetio izlaskom, dobio veće doprinose.
Overtonov prozor je kumulativan i trajan. Svaki put kad se ekstremna ideja ponovi i ozbiljno raspravi – čak i da bi je se kritiziralo – prozor se malo pomakne. Ono što je danas nezamislivo, za godinu dana je ‘ekstremno, ali vrijedno rasprave’, a za tri godine je legitimna politička opcija.
*Sidrenje*
Ovo ne treba posebno objašnjavati. Ubacivanje ekstremne ideje kao početne sidri pregovore na nju i onda popuštanje zvuči kao dobar deal.
U slučaju Grenlanda, počeo je agresivno. Prijetnje carinama do 25% na europski uvoz, implicirane vojne opcije. Mediji su govorili o imperijalizmu. Europske države su slale simbolične trupe u podršku Danskoj. Pa onda sastanak s Markom Rutteom u Davosu i najava okvira budućeg sporazuma bez prijetnji silom.
*Madman teorija: simulacija iracionalnosti*
Teorija dolazi iz Nixonove ere: ponašaj se nepredvidivo i iracionalno, pa će te se protivnici bojati i popuštati. Eskalacija oko Grenlanda je stvorila strah da nema granica koje Trump neće prijeći.
*Kako se teorije spajaju*
– Pre-suasion priprema psihološki teren.
– Overtonov prozor pomiče granice onoga što je dugoročno prihvatljivo.
– Sidrenje omogućava privatljivost oko ‘sredine pozicija’
– Madman teorija osigurava da nitko ne testira ova proces i granice jer cijena pogreške izgleda previsoka.
Najbolja stvar je da naši mudri i dragi europski lideri vjerojano imaju nekog da im ovo pojasni (nadam se), ali toliko su slabi da se ne mogu suprotstaviti čak i da žele. Ali nije Trump kriv zbog strateških europskih pogreški kao što su
– promašena implementacija zelene agende koja je doprinijela urušavanju EU industrije (u svjetski najvažnijoj, AI, nemamo skoro ništa; a najveća tradiocionalna, auto insdustrija, propada),
– promašena politika useljavana
– očite želje nekih (ne svih) lidera da rat u Ukrajini potraje
– katastrofalnog odgovora na pandemiju, tijekom i printanjem novca nakon, kako bi se sanirale štete
– izborni sustva koji EU birokrte čini praktički nesmjenjivima.
Možda je što se tiče ovog zadnjeg zgodno i napomenuti da, koliko znam, kad je ono Ursula von der Leyen snishodljivo pristala na Trumpov novi trgovinski sporazum, jedina stvar oko koje europska delegacije nije htjela pregovarati je kontrola nad društvenim mrežama (a to im je Trump pustio, zašto bi se toliko petljao u naše stvari kad dobija ono što želi). I time se vraćamo na početak priče. Budite sigurni da je Biden reizabran ili Harris izabrana da ovo ne biste mogli čitati jer bi moj profil bio ugašen.
