Fakultetsko vijeće je 21. prosinca izabralo izvanrednu profesoricu Vlatku Vukelić za dekanicu Hrvatskih studija. Sada ova odluka ide na Senat zagrebačkog Sveučilišta koji još treba potvrditi izbor. Dok profesorica očito ima potporu svojih kolega na Fakultetu, postoje i oni koji na svaki način pokušavaju osporiti njezin izbor.
”Doživjeli smo konačno i to, zapravo konkretan dokaz koliko je tranzicija radi komunističkog naslijeđa otežana i danas zapravo pokušava provesti blokadu hrvatskih institucija.” komentirala je današnje napade od strane SDP-a i pojedinih medija profesorica Vukelić.
Javio se član SDP-a Branko Kolarić i izgovorio nekakav sadržaj o doktorici Vlatki Vukelić, koji je k tome izuzetno klevetnički, a što je lako dokazivo i utuživo. No, to je za meritum postupanja nevažno, iako čak i u tome djeluje protuustavno.
Naime, iznoseći neistine u suradnji sa pojedinim antihrvatskim medijima stigmatizira uvaženu profesoricu i potiče javnost na mržnju. No, od takvog “sugovornika” koji je za vrijeme plandemije covida pokazao svoje totalitarno lice ne može se drugo niti očekivati.
Što je pak meritorno u cijeloj izjavi?
Činjenica da se konkretna politička stranka nametnula kao arbitar Sveučilištu te time direktno povrijedila sveučilišnu autonomiju. To je također protuustavna kategorija. A osim toga je i direktan dokaz na koji način neke političke elite promatraju rad institucija u nezavisnoj Hrvatskoj: kao relikt komunističkog sustava u kojem je politika direktno utjecala na procese u znanosti i visokom obrazovanju.
Netko bi im trebao objasniti da su ta vremena prošla i da su ovakve izjave protuzakonite u političkom prostoru. S druge strane, jako je dobro da se vidi tko su njeni progonitelji i zlostavljači: ideološki i svjetonazorski politički akteri, koji negiraju suvremenu demokratsku Hrvatsku sa svim njezinim ranama i svim njezinim stanovnicima. Medijski napadi na Vlatku dogovoreni su s pojedincima i strukturama koji su relikti društvene prošlosti. Vođeni su konceptom osmišljene medijske difamacije, a temeljeni su na elementima opće društvene osjetljivosti. Ovo je zaokružena strategija napada na pojedinca, a koja se uklapa u ukupnu uređivačku politiku tih pojedinih medija.
Pojedini mediji funkcioniraju kao produžena i vidljiva ruka nevidljivih, ali sveprisutnih organizatora kaosa. Mediji su ovdje sredstvo za postizanje eliminacijskih ciljeva.
Tko je Vlatka Vukelić
Hrvatski je domoljub i dijete rata.
Majka troje djece.
Završila je fakultet uz povremena zaposlenja, zaposlila se kao znanstveni novak, upisala doktorat, doktorirala s voljom i na vrijeme. Godine 2013. doživjela je svoje prvo neugodno iskustvo kada se reklo da zbog svojih političkih stavova neće nikada biti docent. Gruba realnost, uz grubu borbu za golo preživljavanje i zadržavanje dostojanstva uz promicanje jasnih vrijednosti demokratskoga sustava.
Ipak i unatoč političkim blokadama postaje docent, jer zna i može raditi i odraditi. U istraživačkom je smislu obrađivala dječje prihvatilište u Sisku, baš kao što je obrađivala i temu ubijene djece u Domovinskom ratu. Porazno je za naše suvremeno društvo da, unatoč jasnog seciranja njenog lika i djela, ovu temu njezini mučitelji ignoriraju.
Ili su im hrvatska djeca manje važna?
Za njih je najveći problem što Vlatka ima ideale i svim srcem se bori za njih. Njezin je ideal Hrvatska lišena komunističkog naslijeđa, Hrvatska s institucijama koje su neopterećene ikakvih pritisaka, medijske slobode bez licemjernog prikaza ljudskih sloboda, ujedno dokidajući sve slobode ljudima koje beskrupulozno i maliciozno difamiraju, Hrvatska u kojoj je imperativ pošten rad, koji je pošteno plaćen, Hrvatska bez iskorištavanja ljudi i situacija za vlastiti prosperitet, Hrvatska u kojoj žene imaju prava i mogućnosti biti uspješne, Hrvatska lišena nepotističkog klijentelizma i konačno Hrvatska koja je slobodna.
Vlatka Vukelić je davno rekla kako je svjesna da su nam branitelji omogućili slobodu u ratu. Zadaća naše generacije je omogućiti slobodu u miru.
Cijenjena profesorice Vukelić, nastavite i dalje rasvjetljivati izvrnute povijesne činjenice argumentima i dokazima od kojih će zlo raskrinkano i ćoravo bauljati okolo i vrištati na istinu koju iznosite. Zlo ne zna drugačije nego klevetati, proklinjati i lagati.
