Tko ili što uistinu stoji iza ove, sada već možemo slobodno reći i kontroverzne skupine, koja se naziva ”Inicijativom mladih za ljudska prava”? Je li zaista riječ o neprofitnoj organizaciji, koja za cilj prvo i najprije ima borbu za ljudska prava, neovisno o boji kože, nacionalnosti, etničkoj pripadnosti ili vjeroispovijesti ili je ovdje u pitanju nešto sasvim drugo?
”Inicijativa” osnovana u Beogradu
Počnimo ispočetka. Naime, takozvana ”Inicijativa mladih za ljudska prava” osnovana je 2003. godine u Beogradu. Osnivač joj je stanoviti Bojan Stanković, a prema opisu organizacija je osnovana ”s ciljem da doprinesemo ostvarenju pravde u slučajevima ratnih zločina, pomirenju unutar Hrvatske i s regijom te ojačavanju demokracije”. Iako na prvi pogled sve izgleda legitimno i pošteno, takav dojam se
ostavlja samo na prvi pogled, a tomu smo i svjedočili ovih dana, kada su članovi izvjesne skupine na božićnu jelku, koja je postavljena na Jelačićev trg, postavili ”kuglice” izrađene od kartona, na kojima su napisane poruke provokativnog sadržaja, iz kojih se jasno vidi da se njima želi diskreditirati Domovinski rat, hrvatske branitelje, a onda samim time i postojanje Republike Hrvatske kao takve.
Koji je pravi cilj ove ”Inicijative”?
Iako u opisu stoji kako je cilj ”Inicijative” prvo i najprije ”pomirenje Hrvatske s regijom”, ovih dana se jasno moglo vidjeti kako članovi te inicijative žele provesti to pomirenje. Neke stvari u životu birati ne možemo. Republika Hrvatska graniči sa onim susjedima s kojima graniči i to je tako. No svako pristajanje na nekakav oblik ”pomirenja”, koje ide izravno ili neizravno na štetu Hrvatske i hrvatskog naroda, a poglavito Domovinskog rata, uzrokuje dugoročnu i nemjerljivu štetu opstojnosti i sigurnosti Hrvatske kao države, ali i Hrvata kao naroda. Iako se treba truditi i težiti što je moguće boljem suživotu i premda treba graditi mostove, hrvatski narod mora i treba biti svjestan onoga tko je i što je, što je sve prošao u svojoj povijesti, a ovo se pogotovo odnosi na nedavnu povijest, koja se dogodila između 1990. i 1995. godine. Hrvatski narod mora biti spreman na oprost, jer to je ljudski i kršćanski, ali hrvatski narod ne može i ne smije davati ustupke ni prema kakvim provokacijama, bilo da one dolaze iz Beograda, Banja Luke ili od strane nekakvih neprofitnih organizacija, čiji su ciljevi djelovanja sve samo ne jasni.
Domovinski rat bio je nametnuti rat, kojeg je Hrvatska morala voditi za svoj opstanak i preživljavanje i kojeg je Hrvatska, bez obzira na embargo, bez obzira na to što je cijela međunarodna zajednica bila naklonjena održavanju nekakve ”nove Jugoslavije” i bez obzira na to što se hrvatski narod borio gotovo goloruk protiv daleko nadmoćnijeg neprijatelja, odnosno okupatorske JNA, koja je zajedno sa domaćim, pobunjenim Srbima i ”uvezenim” četničkim postrojbama iz SR Jugoslavije i BiH okupirala jednu trećinu hrvatskog teritorija, ipak pobijedila. To je nešto što svaki naraštaj mladih Hrvata i Hrvatica treba znati. Ako ne znaju, postoje povijesni izvori, svjedočanstva preživjelih hrvatskih branitelja i braniteljica, arhivske snimke. I to je nešto što znaju i članovi stanovite ”Inicijative”.
No ako oni to znaju, koji je cilj bio njihove najnovije ”aktivističke akcije”?
Poticanje ljudi na dijalog, kako oni tvrde ili ipak nešto drugo?
Ivan Hečimović
