Piše: IGOR VUKIĆ,Hrvatski tjednik
”Izbacivanje „historičara“ Ive Goldsteina iz hrvatske delegacije u Međunarodnom savezu sjećanja na holokaust (IHRA), posve je logičan kraj njegove karijere. Loše je zapravo što se taj pad nije davno dogodio. Primjerice, u lipnju 2018. kad je na HRT-u i u Globusu iznio strašnu izmišljotinu o „drobilici“ za kosti jasenovačkih zatočenika. Ili kad je na tribini u Novinarskom domu nekontrolirano urlao na starijeg čovjeka koji mu je postavio neočekivano pitanje. Ili još davno prije, kad su njegovi znanstveni mentori i kolege počeli primjećivati kako falsificira izvore za svoje tekstove s obrazloženjem da svi tako rade.” piše Igor Vukić za Hrvatski tjednik.
Nažalost, njegova nazočnost u dijelu javnosti dokotrljala se gotovo do njegove mirovine. Uz relativno skroman doprinos povijesnoj znanosti, mnogo je i postigao: radio je i još radi kao profesor povijesti na fakultetu, bio je veleposlanik, član Vijeća HRT-a, član Vladinog Vijeća za suočavanje s prošlošću. Uspio je postati i dopisni član Akademije nauka Bosne i Hercegovine. Njegovo častohleplje guralo ga je i u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti, ali nije prošao (još jednom hvala akademiku Josipu Pečariću što je spriječio njegov izbor).
Po svemu sudeći, vrhu Vlade i HDZ-a napokon je dodijalo slušati njegove aktivističke tirade, koje su se još pojačale kad mu je ove godine izašla knjiga „Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjeg vijeka do danas“. U prigodnim intervjuima Goldstein nije propuštao optužiti Franju Tuđmana da je svojim tumačenjem povijesti Jasenovca dao doprinos antisemitizmu u Hrvatskoj. „Tuđman nije odigrao, najblaže rečeno, pozitivnu ulogu“, rekao je u Nacionalu. Tuđmana i HDZ-ove vlade i predsjednike ocjenjivao je glavnim krivcima za navodnu desničarsku radikalizaciju Hrvatske, dijelom za poticanje, a onda za toleriranje takvog stanja.
Na izbacivanje je reagirao tipično: iznoseći laži i falsifikate. Za kolegicu s Filozofskog fakulteta, Naidu-Mihal Brandl, koja će ga zamijeniti u IHRA-i, napisao je kako „iz međunarodnih znanstvenih krugova dolaze informacije da Brandl podržava revizionističke teze u odnosu na Holokaust u NDH (poput spominjanja, u vrlo afirmativnom tonu, činjenice ‘da su dvadesetorica generala u oružanim snagama NDH bili Židovi’ što nije istina)“. Dr. Brandl je u demantiju ustvrdila da je to posve neistinito i ocijenila da je Goldsteinove tvrdnje „bezočne“.
Za svakoga tko poznaje rad Naide-Mihal Brandl bilo je jasno da je takva Goldsteinova tvrdnja još jedna njegova izmišljotina. Dr. Brandl je ozbiljna znanstvenica koja se drži arhivskih izvora pa prema tome procjenjuje i rad drugih istraživača. Za Goldsteina i njemu slične vjerojatno je problem što dr. Brandl uz ostalo istražuje i nevolje koje su Židovi imali i poslije rata od partizansko-komunističkog sustava (pojedinačna ubojstva i pritvaranja zbog sumnjičenja za špijunažu, oduzimanja privatne imovine i odbijanja njezina povrata, nacionalizacije imovine židovskih zajednica i sličnih stvari), što je kod mnogih hrvatskih Židova pridonijelo odlukama da se isele iz Jugoslavije u Izrael.
Goldsteinove netočnosti moralo je ispravljati i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova. On je svoje isključenje želio prikazati kao neki zaokret u politici Vlade i ministarstva, jer je naveo da su osim njega iz IHRA-e maknuti i Nataša Mataušić i Rajka Bućin, a zamijenjene manje stručnim kadrovima. Iz odgovora MVEP-a jasno se vidi kako je problem samo u Ivi Goldsteinu. „Članica izaslanstva Rajka Bućin dobila je jednako važnu poziciju imenovanjem u članstvo Radne skupine za predsjedanje IHRA-om, a premda je u mirovini, dr. sc. Nataša Mataušić i dalje aktivno sudjeluje u pripremi postava izložbe u Bloku 17 u Državnom muzeju Auschwitz-Birkenau“, stoji u odgovoru MVEP-a.
A tu je i znakovita rečenica koja potvrđuje da je on sam kriv za svoj pad: „Na žalost, okolnosti koje nisu povezane samo s ovim angažmanom, dovele su do njegovog razrješenja kao člana izaslanstva.“
Autor izjave MVEP-a potpuno je u pravu. Ništa se bitno nije promijenilo, osim što više nema Ive. Andriana Benčić Kužnar koja je imenovana u IHRA-u pet je godina bila zaposlena u Spomen području Jasenovac i podržava službenu, krivu i propagandnu sliku jasenovačkog logora, zajedno s popisom od navodnih 83 000 žrtava. U svojim se radovima nevješto pokušava obračunati s onima koji ukazuju na arhivsku građu, dokumente i druge izvore i dokaze koji pokazuju realniju sliku, nazivajući ih, nemaštovito, „revizionistima“. Ostaju dakle i Mataušić i Bućin na čiju su postavu izložbe o deportacijama u Auschwitz, zbog različitih netočnosti oko logora u Jasenovcu i Đakovu te nekih nejasnoća u tekstovima na panoima, niz kritika iznijeli povjesničari Vladimir Geiger i Ivica Miškulin. Bila je to izložba koju je otvorio premijer Andrej Plenković, a na nekim su panoima bili podaci o žrtvama Auschwitza koje se istodobno vode i na popisu žrtava Jasenovca.
Dakle, sve je isto, samo Ive nema. Tja, i nije neki razlog za zadovoljstvo.
Pročitajte više :Hrvatski tjednik, 23. lipnja 2022.
