Ako je suditi prema onome što smo do sada mogli vidjeti na američkim sveučilištima, rodni studiji služit će kao glavni pokretač ideologizacije roda.
Hrvatskim medijskim prostorom posljednjih je tjedana glavna vijest da se na jednom hrvatskom sveučilištu pokreće novi studijski program rodnih studija. Studenti će ga moći upisati na diplomskoj razini, a bit će mjesta, barem u početku, za 20 studenata.
Pokretanje takvog studija u Hrvatskoj nije ništa neočekivano – već dugo se na hrvatskim fakultetima društvenog i humanističkog usmjerenja mogu upisati kolegiji poput feminizma, sociologije roda, seksologije i sličnih, a na mnogim europskim i američkim sveučilištima – poput Cambridgea, Harvarda i drugih velikih sveučilišta – moguće je studirati rodne studije (engl. gender studies).
Rodni studiji, čini se, nisu izmišljotina uskog dijela sveučilišnih profesora kojima je cilj promicanje rodne ideologije – očito se radi o ”znanstvenoj” disciplini prisutnoj na mnogim sveučilištima diljem svijeta.
No to ne znači da ju trebamo olako prihvatiti.
Kako bismo razumjeli kako je rodna teorije dospjela u visoko obrazovanje te kako se proširila prvo sveučilišnim krugovima, a onda i cijelim zapadnim svijetom, posegnut ćemo za knjigom Što je žena? Matta Walsha.
U nastavku ovog teksta pratit ćemo put od 1950-ih u SAD-u kada je skupina sveučilišnih profesora prvi put počela popularizirati ideje o „bespolnoj“ djeci do današnjih sveučilišta na kojima se osnivaju rodni studiji.
Rodni studiji: od obične teorije do visokog obrazovanja
Alfred Kinsey i John Money, profesori s američkih sveučilišta koje se smatra začetnicima seksologije, uveli su 1950-ih u znanstveni svijet mnoge ideje na kojima se, kako piše Matt Walsh, temelji rodna ideologija. Alfred Kinsey bio je prvi znanstvenik koji je istraživao i dokumentirao seksualnost muškaraca i žena, ali i djece. Tvrdio je da seksualnost počinje od rođenja te je dokumentirao seksualne reakcije kod djece. Njegovi izvještaji uključivali su kontroverzne tvrdnje o dječjoj masturbaciji i orgazmima, koje je temeljio na intervjuima i anketama.
John Money uveo je pojmove poput rodne uloge i rodnog identiteta. Smatrao je da je rodni identitet fluidan i da se može prilagoditi i mijenjati neovisno o biološkom spolu. Zvuči poznato?
Tijekom sljedećih nekoliko desetljeća njihove su ideje u akademskoj zajednici metastazirale; jednako su ih usvojili i širili popularni intelektualci i neugledni akademici.
Jedna od najznačajnijih širitelja bila je Judith Butler, diplomantica Sveučilišta Yale i filozofkinja na UC Berkeley. Postala je iznimno utjecajna ličnost u području rodne teorije.
Godine 1990. objavila je knjigu pod naslovom Nevolje s rodom: feminizam i subverzija identiteta. U konačnici, njezin utjecajan argument bio je proširenje rane Moneyjeve teze da rod, za razliku od spola, nema nikakvo utemeljenje u prirodi. Umjesto toga, rod je samo “performativan”. Dok je Money tvrdio da spol nije urođen i da se zaključava u ranoj dobi kao rezultat odgoja (i, kako će kasnije tvrditi, hormona), Butler je otišla korak dalje.
Uzela je srž Moneyjeve teze, ali je proširila vremenski okvir i predložila da lokus rodnih promjena nije samo izvanjski, odgojni utjecaj, već i osobni proces djelovanja i ponašanja. Rod je rezultat načina na koji govorimo, djelujemo, gestikuliramo, odijevamo se i ponašamo. Posljedično, Butler je djelovala da rodni identitet zapravo ne postoji, barem ne kao nešto s čime smo rođeni ili stvoreni. To je nešto što sami stvaramo.
Bio je to početak širenja rodne teorije i/ili ideologije visokoobrazovnim sustavom u Americi. Sve je počelo dvojicom profesora koji su vrlo kontroverznim i etički upitnim metodama došli do podataka o ljudskoj seksualnosti, nastavilo se tezom da je rod performativan, odnosno da je on nešto što sami stvaramo i da ga stoga možemo i promijeniti. Nastavlja se uključivanjem sve većeg broja studenata u rodne studije.
Od diplome iz rodnih studija do učionice
Kako navodi Matt Walsh, od 1990. broj ljudi kojima su na američkim koledžima dodijeljene diplome za ženske i rodne studije porastao je za više od 300 posto. Samo 2015. godine više od 2000 studenata diplomiralo je na ženskim studijima ili studijima roda.
Suprotno uvriježenu mišljenju, oni koji završe rodne studije doista dobivaju posao. Prema podacima Matta Walsha, postaju voditelji odjela za ljudske resurse, psihoterapeuti, a mnogi od njih postanu i učitelji. Indeed.com, internetska usluga za pronalaženje poslova, onima koji su diplomirali na odsjecima ženskih i rodnih studija kao prvi izbor preporuča podučavanje.
Kako je rodna teorija ušla u škole?
Rodna teorija nije se ni iz čega pojavila u učionicama diljem Amerike. Učitelji nisu odjednom samoinicijativno sjeli i izradili novi kurikul o istraživanju roda za djecu u vrtiću. Ipak, rodna teorija danas je posvuda, u svim školama u Americi. Kako je tamo dospjela? Matt Walsh smatra da je stigla uhodanim stazama spolnoga odgoja.
Iza cijelog pokreta za uvođenje seksualnog odgoja u škole stajala je Kinseyjeva ideja da su djeca seksualna i da stoga moraju učiti o seksu, masturbaciji i svim tim drugim aktivnostima. Kinsey, Money i drugi istraživači spola u to su vrijeme vjerovali da ništa što je vezano za seks ne treba gurati pod stol.
U SAD-u su se tako pojavili kurikuli spolnog odgoja koji pozivaju na obradu tema kao što su kontracepcija, pobačaj, seksualne fantazije i masturbacija – sve u pokušaju da se učeniku usadi radikalno otvoreno i popustljivo poimanje seksualnosti.
Smjernice uvjeravaju učenike da „seksualni odnos s drugom osobom ne znači da masturbacija mora ili treba prestati“, a učenike se ujedno informira da „mladi ljudi mogu kupiti kontracepcijska sredstva bez recepta u ljekarnama, trgovinama mješovitom robom, na tržnicama ili u mini marketima“ i da „u većini država mladi ljudi mogu dobiti recepte za kontracepciju bez dopuštenja roditelja“.
Iako zvuče činjenično, očito je da takve izjave dolaze iz specifičnog kuta gledanja. Istina je da se kontracepcijska sredstva bez recepta mogu kupiti u trgovini i da se kontracepcijska sredstva mogu dobiti na recept bez dopuštenja roditelja. No bi li četrnaestogodišnjak to morao znati? Ili osmogodišnjak? Time se očigledno nameće stav da nema baš ničega lošeg u seksu četrnaestogodišnjaka – i da postoje načini kako njime upravljati i učiniti ga „sigurnim“.
Ukratko – danas je seksualni ili spolni odgoj toliko sveprisutan da mnogi ljudi misle da je potpuno normalno, pa čak i pohvalno, poučavati sve mlađu i mlađu djecu o sve novijim i opscenijim vrstama seksualnih radnji i izražavanja.
Nakon što je odgoj i obrazovanje o seksualnosti (sjetite se, ne samo “seksualni”) postao obvezan školski predmet i učvrstio se u školskim sustavima, postao je savršeno sredstvo za ubacivanje rodne ideologije.
Rodna teorija svuda oko nas
U knjizi Što je žena? Matt Walsh primjećuje da širenje rodne teorije nije stalo na učionicama. Onima koji promiču tu ideologiju nije dovoljno to što joj je izloženo svako dijete. Koriste ju i u filmovima, serijama, reklamama, knjigama… Ne možete nekamo otići, nešto pročitati, pogledati bilo koji film, bilo koji oglas ili voditi bilo kakav razgovor bez spominjanja nečega vezanog uz rodnu teoriju.
Ono što se događa u SAD-u događa se sada i u Hrvatskoj. I prije nego što smo imali stručnjake s diplomama rodnih studija imali smo nastojanje da se rodna ideologija uvuče u školski sustav. Sada će taj proces samo teći brže i lakše.
Izvor:salesiana.hr
crodex.net
