STIPE, ZABORAVIO SI – POBIJEDILI SMO 1995.
Piše: Ante Horvat
Bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić ovih se dana ponovno našao u središtu pozornosti izjavama koje su zazvučale kao eho njegove ideološke prošlosti. U izlaganju koje je izazvalo brojne reakcije, Mesić je relativizirao komunističke zločine počinjene nakon Bleiburga, sugerirajući da se ne radi o masovnim likvidacijama već o „posljedicama rata i izdaje“.
Time se Mesić zapravo vratio na svoje „tvorničke postavke“ – one iz vremena dok je bio visoki komunistički dužnosnik, prije nego što je krajem osamdesetih i početkom devedesetih nakratko postao zagovornik hrvatske državnosti. No, kako se čini, pomirba, o kojoj se toliko govorilo nakon 1990., više nije u fokusu Mesićevih poruka – niti pomirba Hrvata međusobno, niti njegova pomirba sa samim sobom.
Mnogi se sjećaju njegovih govora iz 1991., kada je, kao predsjednik tadašnjeg Predsjedništva SFRJ i kasnije predsjednik Sabora RH, jasno govorio o nužnosti osamostaljenja Hrvatske i osudio komunističke zločine te čak i veličao NDH. Danas, međutim, iz te retorike ne ostaje ništa – kao da je 1991. izbrisana, a 1945. ponovno aktualizirana kao temelj moderne Hrvatske.
U sjeni izjava koje negiraju ili relativiziraju poratne masakre, potpuno nestaje kontekst Domovinskog rata, pobjede 1995. i onoga što je Hrvatska bila prisiljena izboriti oružjem nakon što su svi pokušaji dogovora propali. Poruka „naši su pobijedili 1995.“ nije trijumfalistička, već činjenica koju bi svaki bivši predsjednik – a pogotovo jedan koji je bio dio tog procesa – trebao poštovati.
Stoga se postavlja pitanje: govori li danas Mesić u svoje ime, u ime prošlih ideologija ili možda iz puke potrebe da ponovno bude aktualan?
Jer, kako god okrenuli – Hrvatska je 1995. pobijedila. I to nije stvar interpretacije, nego činjenica. A one se, koliko god ih neki pokušavali prekrojiti, ne mogu promijeniti.
Crodex.net
