Svijet

Raskrinkavanje ukrajinske krize

U nastavku donosimo odličnu analizu trenutnog sukoba u Ukrajini koju možete pronaći na stranici i blogu Sapere Aude:

‘Dok američka vanjska politika svojim destruktivnim djelovanjem (i nepotrebnom mogućom provokacijom Kine: https://www.nytimes.com/…/asia/pelosi-taiwan-china.html) ponovno stvara preduvjete za potencijalni oružani sukob, ovoga puta svjetskih razmjera, osvrnut ćemo se još jednom na trenutno aktivni rusko-ukrajinski sukob, odnosno na njegove slično (ciljano) stvorene preduvjete, te pokušati zaključiti kome je, ako ikome, ovakvo stanje bilo u interesu.

1990. je godina. Američki državni tajnik James Baker i ruski predsjednik Mikhail Gorbachov održavaju diplomatske razgovore o budućnosti Europe – točnije, tada podijeljene Njemačke. Baker tada izgovara poznatu rečenicu “prepustite nam istočnu Njemačku i NATO se neće pomicati više ni inča prema istoku”.

2008. je godina. Trenutni direktor CIA, William Burns, u svojoj knjizi objavljuje kako je ukrajinski ulazak u NATO “ruska crvena linija” koja zasigurno dovodi do rata s Rusijom (https://nonzero.substack.com/…/why-biden-didnt…). (Ovo je, dakle, napisano nakon što se NATO, usprkos obećanju, proširio na još 14 istočno-europskih država.)

2014. je godina. Na vlasti u Ukrajini je demokratski izabrani predsjednik Yanukovich. Američka vanjska politika počinje financirati i podržavati (kreirati?) prosvjede protiv trenutne proruske ukrajinske vlasti, iz čega se rađa Majdanski puč kojim se svrgava trenutna vlast i instalirava ona predvođena Petrom Porošenkom. Američka je uloga u svemu tome, koliko god današnji mainstream o tome šutio, krucijalna, a iščitavamo ju iz niza javno dostupnih dokaza;

(I) Iz objelodanjenog telefonskog razgovora Victorije Nuland i ostalih američkih dužnosnika oko toga tko će preuzeti vlast u Ukrajini (da nije tragičan, razgovor bi bio podosta komičan jer je nevjerojatno kakvim tonom Amerikanci pričaju o transferiranju političke moću u drugoj neovisnoj državi; primjerice, Nuland u jednom trenutku kaže “fuck the EU” zbog birokratske sporosti Europske Unije u podržavanju američke vizije): https://www.bbc.com/news/world-europe-26079957. Inače, Yatsenyuk kojeg je Nuland navodila kao osobu koja mora preuzeti vlast je vlast i preuzeo mjesec dana nakon tog razgovora.

(II) Iz javno priznate činjenice da je Amerika uložila 5 milijardi dolara u Ukrajinu – oko ovoga se vode rasprave jer jedna strana tvrdi da su novci većinski uloženi u Majdanski puč, a Amerikanci se opravdavaju tvrdeći da su uloženi u “razvijanje ukrajinske demokracije”. O američkom “širenju demokracije” smo desetljećima učili kroz njihovo djelovanje na Bliskom Istoku, a uz to ostaje nejasno kakva je to demokracija u kojoj strana država preko telefona bira tko će sljedeći preuzeti vlast i u kojoj američki dužnosnici obećavaju milijardu dolara ukoliko se na čelne funkcije postavljaju njima podobni ljudi (https://neiuindependent.org/…/billion-dollar-deal…/). Valja još napomenuti kako je Bidenov sin Hunter Biden indikativno postao direktor ukrajinske plinske tvrtke Burisma Holdings tik nakon ukrajinskog puča.

(III) Iz aktivnog djelovanja i podržavanja ukrajinskih prosvjeda od visokopozicioraniranih američkih dužnosnika: https://www.channel4.com/…/ukraine-mccain-far-right…, https://www.aljazeera.com/…/biden-visits-ukraine-on…, https://euobserver.com/tickers/122437, https://www.theguardian.com/…/john-mccain-ukraine…, https://moderndiplomacy.eu/…/how-and-why-the-u-s…/.

2021. je godina. Nakon ruske aneksije Krima te posljedičnog potpisivanja mirovnog Minskog sporazuma 2014., na vlasti je Vladimir Zelensky. Od svog stupanja na vlast Zelensky je više puta zatražio da Ukrajina bude primljena u NATO (https://twitter.com/ZelenskyyUa/status/1404512788966514689, https://kyivindependent.com/…/zelensky-in-munich…, https://www.reuters.com/…/ukrainian-president…/), te implicirao da Ukrajina razmišlja o nuklearnom naoružavaju (https://twitter.com/kyivindepe…/status/1495078648868655111). Paralelno s time, američki establišment povećava slanje vojnih i financijskih sredstava Ukrajini (https://www.npr.org/2022/01/22/1075064514/ukraine-lethal-aid-us-russia?t=1650895969787&t=1659350647289, https://www.npr.org/…/the-u-s-will-provide-200-million…), te izbjegava negirati da će Ukrajina biti primljena u NATO (https://www.nbcnews.com/…/biden-says-it-remains-be-seen…). (O američkim odbijanjima diplomatskih razgovora s Rusijom oko legitimnog ruskog protivljenja NATO-vog oružja na njihovoj granici smo pisali u: https://sapereaudecro.blogspot.com/…/rusko-ukrajinska…).

Slijedeći gore navedene točke po godinama, zaključujemo da je američki establišment prekršio dano obećanje o limitiranom širenju NATO-a (danas negiraju da su to obećanje dali, ali najbolji prikaz te situacije nespretno je dala bivša američka dužnosnica kada joj se omaklo da 90-ih Amerikanci nisu mislili ni da će NATO doći do Poljske i Mađarske, a kamoli Ukrajine: https://www.cfr.org/…/us-national-security-seen-three…), zaključujemo da SAD (kao i Rusija) od 90-ih igra aktivnu ulogu u Ukrajini, da su direktno sudjelovali u instaliravanju sebi podobne ukrajinske vlasti, što je kataliziralo kasnije nasilne događaje od 2014. naovamo, da su slali svoje oružje, ljude i novce Ukrajini puno prije nego što je Rusija kročila nogom u Ukrajinu – čime su prekršili vojno pravilo MAD jer je NATO-vo oružje bilo na dostupnoj zračnoj udaljenosti Moskvi (jasno je kako je Amerika reagirala u sličnoj situaciji: https://history.state.gov/…/1961-1968/cuban-missile-crisis) – da su njihovi dužnosnici točno znali što će ukrajinsko koketiranje s NATO-om uzrokovati, a da pritom isto nisu negirali, niti su prihvatili diplomatske razgovore s Rusijom kojima bi eventualno razriješili dio njihovih briga, niti su na ikoji način pripremili ukrajinske civile za ono što neizbježno slijedi. Zaključujemo, stoga, i da je vrlo vjerojatno cilj od početka bio stvaranje plodnog tla (preko leđa ukrajinskih civila) za ekonomske sankcije Rusiji.

Rusija je izvršila agresiju i ušla na teritorij druge države i to se nužno mora osuditi. No, postavlja se pitanje tko je u tom na zapadu prešućivanom navlačenju velesila na području Ukrajine stvorio više preduvjeta da do oružanog sukoba ovakvih razmjera dođe. Postavlja se i pitanje kako to da se ukrajinska kriza kontinuirano produbljivala kad god bi predstavnici trenutnog američkog ”establišmenta” bili na vlasti. Očito je iz gore navedenih fakti da taj establišment ima svoje prste duboko u Ukrajini već dugo vremena, a očito je i da su svojim djelovanjem de facto onemogućili bilo koji drugi ishod ukrajinske situacije od ovog koji trenutno gledamo. Indikativno je, također, kako su ukrajinski sukobi praktički u potpunosti bili lokalizirani (dakle, nitko od velesila se nije dubinski miješao, niti su posljedično civili stradavali u trenutnim razmjerima) u periodu kad taj establišment nije bio na vlasti (2016-2020), odnosno kad je vlast držao predsjednik kojeg su u novinama prikazivali kao monstruma, a koji je ustvari jedini američki predsjednik od 1977. koji nije započeo nijedan rat.

Cui bono? Kome je u interesu prolongiranje trenutne mučne situacije? Situacija omogućava generiranje američkog ratnog stroja, destabilizaciju suprotstavljene velesile, dovođenje poslušničke Europe u red (https://www.bloomberg.com/…/euro-is-sliding-toward…), ostvarivanje strateške prednosti na iznimno važnom području Ukrajine (ie dovođenje svog oružja na granicu s Rusijom), skretanje pozornosti s nebrojenih covid grijeha, resetiranje uništene ekonomije itd.

Zaključite sami.

Izvor:Sapere Aude

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button