Identificirali smo najveće globalne rizike u 2023. iz perspektive SAD-a i svijeta. Oslanjajući se na naše dugogodišnje iskustvo u predviđanju globalnih rizika i trendova u Nacionalnom obavještajnom vijeću američke obavještajne zajednice, gdje smo imali zadatak pružiti američkim vođama dugoročne analize i uvide, identificirali smo najveće globalne rizike u 2023. sa globalnog stajališta, kao i sa stajališta SAD-a.
Naše dosadašnje procjene koje smo identificirali za 2022.g. su se pokazale prilično točnima:
- Varijante COVID-a doista su bile izvor zabrinutosti, posebno u Kini, usporavajući kineski gospodarski rast, kao što smo i predvidjeli;
- predvidjeli smo rusku invaziju na Ukrajinu, kao i
- cijene nafte koje će doseći 100 dolara po barelu, što se dogodilo ranije ove godine, iako su cijene energije donekle pale u drugoj polovici 2022.g.;
- istaknute su nestašice hrane;
- gospodarske krize i
- rastući dužnički problemi među zemljama u razvoju prošle godine, kao što su i ove godine.
Neki ekonomisti predviđaju da dužnička kriza možda neće biti toliko raširena kao što smo mi i drugi predviđali, ali zemlje s niskim i srednjim dohotkom, poput Šri Lanke i Pakistana, već se suočavaju s tom realnošću, piše nationalinterest.org.
Prošlogodišnje predviđanje o neuspjehu u borbi protiv klimatskih promjena potvrđeno je na neuspješnom skupu COP27 u Kairu, u Egiptu, u studenom; procjenjujemo da će se ovaj trend nastaviti u 2023. Naposljetku, zbog rastućih napetosti oko Tajvana, kao i američkog embarga na izvoz visokokvalitetnih poluvodičkih dizajna i opreme, kinesko-američka suprotstavljanja će se zadržati i u 2023.g.
Svakom utvrđenom i procijenjenom riziku je dodijeljena određena vjerojatnost. Srednja vjerojatnost znači da postoji 50/50 izvjesnosti da će se rizik odvijati kako predviđamo ove godine. Izrada takvih projekcija postala je teža jer su mnogi rizici povezani jedni s drugima. Polikriza je izraz koji se koristi za opisivanje isprepletene prirode jedne krize ugrađene u druge. Iako su polikrize postojale i prije, Ukrajinski rat istaknuo je trenutni niz međuovisnih kriza s kojima se svijet suočava.
Krizu s hranom pogoršala je donedavna nemogućnost Ukrajine da izvozi svoje žitarice. Energetska kriza ukorijenjena je u naporima Zapada da uskrati profit od energije ruskom ratnom stroju i osveti Vladimira Putina u smanjenju isporuke plina Europi. Inflacija je porasla zbog povećanja cijena energenata i hrane, ali je također povezana s poremećajima u opskrbnom lancu koji su posljedica pandemije. Kao i s dugom, inflacija je također ukorijenjena u rastućim cijenama roba zbog rata u Ukrajini, kao i snažnom dolaru i fiskalnim izdacima država u borbi protiv gospodarskog pada uzrokovanog pandemijom.
Činjenica da je većina rizika međusobno povezana znači da će smanjenje rizika bilo kojeg pojedinog ovisiti o istodobnom smanjenju mnogih drugih rizika. Slično tome, ozbiljnost svakog pojedinačnog rizika povezana je s drugima i često ih pogoršava. Unatoč tome, smatramo da je korisno ispitati svaki rizik pojedinačno, imajući na umu isprepletenu prirodu svih rizika i predviđajući smjer u kojem će se svaki kretati u smislu vjerojatnosti – veće ili niže – iako se bilo koji pojedinačni rizik ne može potpuno smanjiti dok drugi nisu riješeni.
Rizici
Polikriza iz Ukrajinskog rata:
Završnica u Ukrajini te kako i kada će se ista dogoditi ostaje misterija. Ipak, čvor ove polikrize koja proizlazi iz rata:
- energetska i prehrambena nesigurnost,
- inflacija,
- gospodarsko usporavanje,
možda stvara „zamor od Ukrajine“ na Zapadu, prijeteći vitalnoj podršci. Kako zima dolazi, a rat se usporava, Putin će nedvojbeno pojačati svoju strategiju iscrpljivanja, napadajući ukrajinsku energetsku i vodnu infrastrukturu, nastojeći učiniti da Ukrajina propadne kao funkcionalna država prije nego što ga njegovi gubici natjeraju da prihvati neki stupanj poraza.
Ukrajinsko preuzimanje Hersona na jugu i dijelova Donbasa na sjeveroistoku – više od 50% zemlje koju je Moskva nekoć okupirala, od 24. veljače – jača svoju poziciju. Rješenje dogovoreno — ili čak prekid vatre i stabilno primirje — još uvijek je preuranjeno jer obje strane osjećaju da mogu pobijediti. Kijev je na sastanku G-20 u studenom izdao mirovni plan od 10 točaka. Zahtijevalo je da se Rusija povuče s cjelokupnog suverenog teritorija Ukrajine i plati odštetu; zapravo, poziva na potpunu Putinovu predaju. Konfliktni pritisci guraju i vuku:
- s jedne strane, Kijev traži od SAD-a/NATO-a da pošalju naprednije, uključujući oružje dugog dometa poput taktičkih raketnih sustava vojske i raketne obrane; u međuvremenu,
- neki članovi američkog Kongresa žele obuzdati potporu Ukrajini.
Rat stvara višestruke međusobno povezane rizike:
- oni uključuju sukob koji završava u slijepoj ulici;
- eskalacija ako SAD/NATO pošalju dodatno napredno oružje Kijevu kao odgovor na Putinova bombardiranja;
- Ruska uporaba nuklearnog oružja ako Kijev pokuša zauzeti Krim;
- “Zamor od Ukrajine” u Europi dok počinje recesija; i
- podjele između SAD-a i EU-a oko količine i kvalitete vojne pomoći koju treba nastaviti pružati Kijevu.
Procjena vjerojatnosti:
Rastuća nesigurnost hrane:
Svjetski program za hranu (WFP) istaknuo je “vatreni prsten” gladi i pothranjenosti koji se proteže cijelim svijetom od Srednje Amerike i Haitija, preko Sjeverne Afrike, Sahela, Gane, Srednjoafričke Republike i Južni Sudan, a zatim na istok do Roga Afrike, Sirije i Jemena te se proteže do Pakistana i Afganistana.
Broj ljudi koji se suočavaju s akutnom nedostatkom hrane porastao je sa 135 milijuna na 345 milijuna od 2019. Čak i ako se rat u Ukrajini riješi mirnim putem i buduće isporuke žitarica iz Ukrajine ne budu u opasnosti, nestašica hrane i dalje će postojati. Osim sukoba, klimatske promjene—koje uzrokuju jače suše i mijenjaju obrasce padalina—glavni su pokretač nesigurnosti hrane i malo je vjerojatno da će biti učinkovito ublažene 2023. Naglo rastući troškovi dizelskog goriva i gnojiva, pogoršani ratom u Ukrajini i problemom opskrbnog lanca (dovoz usjeva na tržište i prerada mesa/peradi), povećali su troškove za ishranu stoke i mliječnih životinja. Troškovi humanitarne pomoći rastu zbog inflacije: dodatni iznos koji WFP sada troši na operativne troškove prethodno bi nahranio 4 milijuna ljudi jedan mjesec.
Procjena vjerojatnosti:
Preokret u Iranu i sukob s Iranom:
Kao i s ukrajinskim ratom, narodni ustanak bez presedana mogao bi Iran pretvoriti u polikrizu. Zvijezde su se već posložile za novi opasni sukob SAD-a i/ili Izraela s Teheranom. Iranski nuklearni sporazum — koji je bio na rubu uspjeha prije samo nekoliko mjeseci — sada je u stanju mirovanja, ako ne i mrtav. Iran ubrzava proizvodnju visoko obogaćenog urana blizu razine bombe (HEU, ima 60% od 90% potrebnih za bombu) i samo je nekoliko tjedana udaljen od dovoljne količine za proizvodnju bombe te će imati isporučivu bojevu glavu za dvije godine ili manje.
Iransko opskrbljivanje bespilotnih letjelica i projektila Rusiji daje novu dimenziju sukobu i poticaj za nove sankcije. Osiromašeni legitimitet teokracije i represija narodnog ustanka bez presedana dodaju neizvjesnost. Iran bi mogao biti jedan masovni udar udaljen od političke revolucije – događaja male vjerojatnosti, ali velikih posljedica.
Nova ekstremno desna vlada u Izraelu i republikanski Zastupnički dom u Sjedinjenim Državama pojačat će pritisak da se bombardira ili sabotira teheransko postrojenje za obogaćivanje u Fordowu, kao i iranska postrojenja za rakete i bespilotne letjelice. Kao odgovor, Iran bi mogao napasti saudijska naftna postrojenja ili naftne tankere u Hormuškom zaljevu, prekidajući promet naftom jer raste rizik od eskalacije sukoba. Narodni prosvjedi koji ruše teokraciju događaj su male vjerojatnosti, a vrlo velikih posljedica koji bi mogao transformirati geopolitiku na već problematičnom Bliskom istoku.
Procjena vjerojatnosti:
Produbljivanje deficita globalne suradnje:
Globalni rizici, u rasponu od klimatskih promjena i duga najmanje razvijenih zemalja (LDC) do svemirskog otpada, rastu jer sve veća konkurencija velikih sila otežava postizanje suradnje na zajedničkim globalnim problemima. Nakon sastanka G-20 u studenom između predsjednika Joea Bidena i kineskog predsjednika Xi Jinpinga, dvojica su se čelnika složila nastaviti bilateralne razgovore o klimatskim promjenama.
Međutim, još jedan sukob oko Tajvana vjerojatno će zaustaviti te napore. Multilateralni trgovinski sustav je u lošem stanju, kao što je nedavno upozorio glavni direktor WTO-a Ngozi Okonjo-Iweala, iako će troškovi protekcionizma i napora velikih sila za postizanje samodostatnosti usporiti gospodarski rast svih zemalja.
Ostale institucije pokazale su se neučinkovitima: G-20 sporo je smirivao rastuću dužničku krizu među najteže pogođenim zemljama, poput Bangladeša, Pakistana, Šri Lanke i drugih, dok je Svjetska banka bila na udaru oštrih kritika zemalja u razvoju zbog toga što ne usmjerava više financiranja na borbu protiv klimatskih promjena.
U nedostatku veće akcije multilateralnih institucija za suočavanje s današnjim izazovima, legitimitet zapadnog liberalnog poretka nakon Drugog svjetskog rata će se dodatno narušavati, posebno u očima mnogih zemalja globalnog juga, koje sada vide kako im se smanjuju prilike za brzi gospodarski razvoj. Još jedna posljedica ekonomskog nacionalizma koji uzrokuje neuspjeh u suradnji u reformiranju i ažuriranju globalnih institucija je fragmentacija međunarodnog poretka u regionalne klastere i neučinkovite konkurentske norme i standarde. Slom multilateralnog sustava samo će povećati rizike većeg siromaštva, nacionalizma i sukoba.
Procjena vjerojatnosti:
Pogoršanje utjecaja klimatskih promjena:
COP27 završio je s više frustracije nego osjećaja postignuća. Pozive na postupno ukidanje fosilnih goriva blokirale su države proizvođači nafte iako je ograničenje porasta temperature na 1,5 C ostalo kao cilj. Većina znanstvenika smatra da će svijet uskoro doseći taj porast od 1,5 stupnjeva Celzijusa i da smo na pravom putu za eventualni porast od 2,2 stupnja Celzija osim ako se zemlje ne obvežu na 43% smanjenje ukupne emisije stakleničkih plinova.
Toplija klima znači dugotrajnije suše i poplave, kao i opasne promjene u obrascima padalina koje bi mogle poremetiti poljoprivredne prinose. Jedina polusvijetla točka na COP27 bio je dogovor o novom fondu za “gubitak i štetu” koji će pomoći zemljama u razvoju da pokriju troškove utjecaja klimatskih promjena. Unatoč tome, nije donesena nikakva odluka o tome koliko će sredstava industrijalizirani svijet obećati platiti.
Zapadne zemlje već su na udaru zbog pružanja financijske pomoći zemljama u razvoju s njihovim prelaskom na svijet s nižom emisijom ugljika, a nisu ispunile svoja obećanja. Republikanci, koji sada kontroliraju Zastupnički dom, već su rekli da ne žele plaćati drugima borbu protiv klimatskih promjena. Desni, više nacionalistički zaokret u europskoj politici također bi mogao ugroziti financiranje “gubitka i štete” u narednim godinama. Unatoč sve većoj učestalosti ekstremnih vremenskih događaja — koji pogađaju sve zemlje, a ne samo one siromašne — klimatske promjene tek trebaju biti najvažniji prioritet za industrijalizirani Zapad.
Procjena vjerojatnosti:
Ostale ugroze i rizici procijenjene manjom vjerojatnošću
Tehnopolarizirani i fragmentirani sustav: Boston Consulting Group procjenjuje da bi, ako velike sile pokušaju postići potpunu samodostatnost u poluvodičima kao što želi Bidenova administracija, početno ulaganje moglo doseći 1 bilijun dolara, a čipovi bi koštali 35 do 65 % više. Kako se kinesko-američki tehnološki rat zahuktava, Kina neće imati pristup mnogim stranim proizvodima i morat će zamijeniti proizvode proizvedene u Kini, potkopavajući poticaj za pridržavanje globalnim standardima.
Dugoročno gledano, odvajanje svjetske ekonomije u dva samostalna zapadna i kineska bloka dovelo bi do smanjenja globalnog BDP-a za najmanje 5% – gore od štete od financijske krize 2007.-2008., prema WTO-u. Modeliranje MMF-a pokazuje da bi se “izgledi za rast gospodarstava u razvoju prema tom scenariju zamračili, a neki bi se suočili s dvoznamenkastim padovima.”
Produbljivanje napetosti između SAD-a i Kine: Usprkos summitu Biden-Xi u studenom, na kojem su oba čelnika pokrenula napore za stabilizaciju odnosa, temeljne razlike ostaju oko:
- Tajvana,
- tehnoloških pravila i standarda,
- trgovine,
- ljudskih prava i
- agresije Pekinga temeljene na diskreditiranim teritorijalnim zahtjevima u Južnom i Istočnom kineskom moru.
Iako procjenjujemo da je vjerojatnost da će Kina pokušati prisiliti Tajvan na ujedinjenje 2023. ili nekoliko godina kasnije iznimno niska, zakon o tajvanskoj politici koji je na čekanju, a koji ima za cilj jačanje vojnih i političkih veza s Tajvanom, ponovno bi pokrenuo show. Napori da se odnos stabilizira suočavaju se s ozbiljnim preprekama i mogu biti izbačeni iz tračnica.
Ostale ugroze i rizici se odnose na:
- pogoršanje dužničke krize u zemljama u razvoju (vrlo velika vjerojatnost);
- korejski poluotok (vrlo velika vjerojatnost);
- rast ukupnog financijskog globalnog duga (srednja vjerojatnost);
- ostali rizici i ugroze.
