Zatvorite oči i poslušajte svoje srce!
”Ako se ne probudimo, bit’ ćemo posljednja generacija koja je hodala slobodno ovom planetom” reče autor ovog teksta, koji bi trebali svi pročitati bez obzira na političku, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost.
Prenosimo ga ovdje i nadam se da imamo ispravne informacije i da je autor Dimitrije kojeg potpisujemo na dnu teksta. Ako i nije on – dobar je tekst pa neka stoji tu. A vi nas slobodno ispravite.
“Priznajem, uplašen sam. Jako. Ne od virusa, ne od bolesti, ne od smrti. Uplašen sam od straha drugih. I načina na koji se on u ovo ludo doba širi, baš poput pandemije i manifestira u vidu najgorih ljudskih poriva i najnižih strasti.
Uplašen sam od otuđivanja ljudi jednih od drugih, od toga što se izraz socijalna, umjesto fizička distanca prihvatio za normalno i što nitko u tome ne vidi ništa strašno. Uplašen sam od onih što su maske prihvatili ne kao nužno zlo, nego kao modni detalj. Uplašen sam od onih koji bi ti glavu otkinuli ako kažeš bilo šta protiv onoga što nam svakodnevno, već mjesecima serviraju na televizijama i u mainstream medijima.
Uplašen sam od onih što više vjeruju nečijim tuđim tvrdnjama, nego vlastitim očima.Uplašen sam od onih što se toliko panično plaše smrti, da su spremni ostatak života provesti u izolaciji, nikada više ne zagrlivši bližnjeg svog.Uplašen sam od odsustva ljudskog duha, logičke, povijesne i mudrosne perspektive, od odsustva sagledavanja šire slike stvarnosti, od nepoimanja tako očigledne igre koja se igra ljudskim dušama i slobodama, poput partije šaha u kojoj kraljica juri preostale pijune po tabli, a oni bježe jedni od drugih, umjesto da bježe od nje, ne daj Bože da joj se suprotstave čak.
Uplašen sam od onih što slijepo i olako prate pravila, komande, direkcije i prihvaćaju svaki oblik “nove normalnosti”, kao da nikada prije toga ništa drugo nije postojalo. Oni će prvi sutra na komandu da slobodno poubijamo jedni druge ‘hladno zapucati na bližnjeg svoga jer – “tako je rečeno na televiziji i to je dakle sasvim ok”.
Uplašen sam od ovog jebenog, tupavog, naivnog i povodljivog svijeta koji ne shvaća da SLOBODA NEMA CIJENU i da jedino umno, duhovno i fizički slobodan čovjek se može izboriti sa svakim neprijateljem koji ga ugrožava.
Uplašen sam od onoga u šta se ljudi pod naletom straha za vlastiti život pretvaraju. Zato biram da umrem kao čovjek, a ne kao uplašena zvijer sa iskolačenim očima i brnjicom na ustima.
Mi smo generacija krhkih, konformističkih, razmaženih i preplašenih pahuljica koja nije dostojna ni nos da obriše svojim precima koji su jurišali tijelima i na bajonete i na bunkere i na viruse, da bi nama izgradili ovaj divni, spokojni svijet koji bismo sad rušili svojim strahovima.
A vi slobodno sada izvolite, počnite me gađati stolicama, stolovima, strahovima i svojim čuvenim dušebrižničkim epopejama. Evo me. Tu sam za vas. Stojim mirno i uspravno i neću se braniti. Eto vam prilika samo danas jer već od sutra – nastavljamo s muzikom na Titaniku.
Dimitrije Vasiljević
crodex.net
