Kad se emocije pretvore u političko oružje, a sloboda tumači selektivno, dolazimo do trenutka u kojem se mirna molitva proglašava prijetnjom, a zabrane postaju “progresivne”.
Peticija od 60.000 potpisa – ozbiljan ispit hrvatske demokracije
Ispričavam se na izravnosti, ali peticija kojom desetci tisuća građana zahtijevaju zabranu molitve na javnim trgovima opasnije smrdi na fašizam više od bilo kakvih tinejdžerskih eskapada, crnih majica i prosvjeda protiv Medakovića ili “Bojne Čavoglave”.
Možemo raspravljati o tome je li povod takvih molitava nespretan, pretjeran ili čak kontraproduktivan za samu Katoličku crkvu. Možemo imati potpuno različite svjetonazore od onih koji mole.
Ali jedno moramo jasno i glasno reći:
Mirna, nenasilna molitva koja ne poziva na nasilje nije zabranjiva. Nije protuustavna. I nije opasna.
Nema korelacije. Nema uzroka. Nema osnove za zabranu.
Femicid je strašan i mučan zločin.
To nitko razuman ne dovodi u pitanje.
No tvrditi da postoji i najudaljenija povezanost između molitelja na trgovima i ubojstava žena – to je razina argumentacije koja služi isključivo za ušutkavanje neistomišljenika.
Ako itko vjeruje da je barem jedan ženoubojica bio motiviran tim molitvama, onda je to potrebno dokazati.
Brojkama. Analizama. Podatcima.
Emocije i frustracije nikada nisu dovoljan razlog za dokidanje tuđih ustavnih prava.
Verbalni delikt je prošlost – ili bi barem trebao biti
Javna molitva dio je slobode govora i slobode vjeroispovijesti.
U svakom liberalnom poretku – pa i prema američkom ustavu, koji se često smatra zlatnim standardom osobnih sloboda – zabrana mirnog vjerskog okupljanja bila bi pravni i civilizacijski skandal.
A oni koji danas traže zabranu “katoličke molitve” trebali bi se zapitati nešto mnogo važnije:
Tko bi sutra mogao biti sljedeći?
Muslimani na Bajram?
Pravoslavci za Božić?
Prosvjednici koje sami podržavaju?
Slippery slope nije teorija, nego politička zakonitost.
Da ekstremna ljevica to razumije, ne bi bila ekstremna.
Možemo se ne slagati s moliteljima.
Možemo ih kritizirati, ironizirati ili jednostavno ignorirati.
Ali zabranjivati ih?
To je već posve druga razina.
To je prvi korak prema društvu u kojem sloboda vrijedi samo za “naše”, dok se one “druge” želi ušutkati administrativnim dekretom.
A to, koliko god se oblačilo u progresivnu retoriku, nema nikakve veze s demokracijom – nego s dobro poznatom logikom zabrana, prisile i kontrole.
Samo zamislite da je prije ove pokrenuta peticija o zabrani LGBT parada koja bi to hajka bila na pokretača peticije?
crodex.net
