Plitvice su krajem ožujka 1991. ugostile brojne posjetitelje i turiste koji su u očekivanju Uskrsa uživali u promatranju hrvatskih bisera, plitvičkih jezera i slapova.
Upravo ove ljepote, srpski teroristi ni po koju cijenu nisu se željeli odreći. Pred očima turista održali su miting, naoružavali se i jasno davali do znanja da će ovo područje pridružiti SAO Krajini – pa ako treba i ratom.
Sa tri autobusa, na uspostavu reda krenulo je oko 200 pripadnika Jedinice za posebne zadatke Rakitje, Jedinica za posebne zadatke Kumrovec i ATJ Lučko. Prvi autobus, vozio je umirovljeni general Ljubo Ćesić – Rojs:
Krvavi Uskrs
“Nevolja je počela kada se u srpskom selu Veljun pokvario jedan od autobusa, pa smo specijalce premjestili i tako se vozili sve do Koranskog mosta kada smo pogasili svijetla kako nas pobunjenici ne bi primjetili”, prisjetio se Rojs “vatrenog krštenja”.
A onda je, kaže, započela pucnjava:
“Uspio sam se pribrati i otvoriti vrata jer smo u autobusu bili idealna meta. Specijalci su zauzeli položaje, a uslijed strašne pucnjave meni je pogođena puška koju sam imao obješenu oko prsa.
Osim što mu je puška spasila život, u autobus kojim je upravljao Rojs uletjela je mina koja se, srećom, nije aktivirala. Šokirani iznenadnim napadom, pucnjevima i razbijenim staklima, hrvatski su se specijalci pribrali i počeli uzvraćati paljbu, a kada se situacija malo stišala, započeli su češljanjem terena po, zbog snijega, neprohodnim šumama.
Vinko Ravić je zajedno s pokojnim Josipom Jovićem čistio teren od pobunjenih Srba.
– Zapucali su na nas iz pošte. Zalegli smo, a Jović je bio s moje desne strane. Kad su ga pogodili čučao je kraj stabla, a onda je legao na leđa. Pitao sam ga: ‘Što je bilo?’. Kaže on: ‘Pogodili su me’. Ravić dodaje kako su Jovićeve posljednje riječi bile: ‘Tata,tata’. Jovića je metak pogodio s lijeve strane.
General Rojs je rekao da su tražili helikopter JNA da prebaci Jovića u Zagreb, no to nisu učinili te je Josip Jović iskrvario i umro.
U sjećanje na Krvavi Uskrs i pogibiju Josipa Jovića kratki isječak iz gostovanja Vlastelinka Mihaljčuka, pripadnika ATJ Lučko, u podcastu “Gdje si bio ’91?”:
