Povijest

Obrana Gvozdanskog – hrabrost bez presedana

Gvozdansko se nalazi otprilike na pola puta između Dvora na Uni i Gline.1578. godine to mjesto je bila važna utvrda južno od Siska koja je branila ostatke Hrvatskog Kraljevstva.

Ovih dana se obilježava spomen na junačku pogibiju branitelja utvrde Gvozdansko pred Turcima 1578. Hrvati koji su branili grad odbili su ga predati, a on je pao tek nakon što su svi branitelji izginuli smrznuvši se na položajima. Prizor kojeg su zatekli neprijatelji po ulasku u grad ganuo je čak i turskog pašu te je on dopustio katolički obred za poginule kršćanske heroje, a preostale malobrojne stanovnike toga kraja izuzeo je od poreza kakvog su imali drugi kršćanski podanici.

Utvrda Gvozdansko na veduti Matije Antuna Weissa iz 1729. godine

Iako je riječ o tragediji i padu utvrde, herojstvo posljednjih branitelja Gvozdanskog, koje nam je ostalo dokumentirano u povijesnim izvorima, izvor je divljenja i inspiracije i nama danas. Iako je Gvozdansko, na kraju, palo, 15 godina nakon toga dolazi do velike kršćanske pobjede kod Siska (1593.) koja će najaviti skoro konačno istjerivanje Osmanlija s hrvatskog područja.

Spomen na heroje Gvozdanskog i danas će se dostojno obilježiti. Nakon petka, kada je na tu nakanu služena misa u crkvi Svete Mati Slobode u Zagrebu te organiziran prigodni koncert, danas će biti održano XIII. tradicionalno hodočašće u Gvozdansko gdje će u 11 sati euharistisko slavlje predslaviti pomoćni biskup đakovačko-osječki mons. Ivan Ćurić, u zajedništvu sa domaćinom sisačko-moslavačkim biskupom mons. dr. Vladom Košićem, župnikom vlč. Stjepanom Filipcem i ostalim svećenstvom. Poslije Sv. Mise, kod spomen-križa u središtu mjesta, održat će se komemoracija.

O padu Gvozdanskog

Na dan 9. siječnja 1578. Ferhad-paša uputio je posljednji poziv braniteljima Gvozdanskog na predaju. Posada koja je ostala potpuno bez hrane, jer su Turci ubacili otrovanu hranu i ubili posljednje žive pse za jelo, odbili su poziv uz riječi: „Radije ćemo za slobodu i križ umrijeti nego predati se!“.

Paša je nakon toga poduzeo tri velika juriša koji su hrvatski branitelji odbili. Dana 13. siječnja krenuli su Turci u još jedan juriš, ali odgovora iz Gvozdanskog nije bilo. Turski vojnici ušetali su u utvrdu i zatekli potresan prizor: u gradu bez hrane i streljiva zatekli su na borbenim položajima smrznute nekolicinu preostalih živih Hrvata – branitelja Gvozdanskog.

Prizor je potresao turskog zapovjednika koji je zadivljen junaštvom hrvatske posade zapovjedio dovesti katoličkog svećenika da bi se poginule pokopalo po kršćanskom obredu uz vojne počasti.

Osim toga, zadivljen junaštvom Hrvata, preostalu šačicu malobrojnih stanovnika cijelog tog kraja oslobodio je od teških poreza i nameta kakve su imali drugi zauzeti krajevi.

Gvozdansko – utvrda hrvatskih velikaša Šubiča-Zrinskih

Hrvatsku utvrdu Gvozdansko na prometnici Glina-Dvor na Uni osnovali su velikaši Zrinski zbog obrane od muslimanske najezde na Hrvatsku i Europu. Nakon pada Dvora (tadašnjeg Novigrada) 1556., Gvozdansko se našlo na udaru Turaka. No, utvrda je godinama bila neosvojiva. Zbog toga je 1577. turska vojska je sagradila most preko Une kojim je dovela tešku artiljeriju i ljudstvo pod samu utvrdu.

Dan 3. listopada 1577. preko 10.000 Turaka je opkolilo Gvozdansko sa teškom artiljerijom. Među njima su bile i mnogobrojne pomoćne turske čete sastavljene od pravoslavnih Vlaha koji su, kao turski plaćenici, napadali svoju braću kršćane. Zima je bila iznimno hladna tako da je, po kronikama, pucala kora na drveću.

Gvozdansko je branilo 50 vojnika iz posade Zrinskih, uz još 250 Hrvata rudara i seljaka sa ženama i djecom.

Potresno izvješće kronika o otporu i smrti hrvatskih vojnika u Gvozdanskom

Kronike potresno i detaljno bilježe da „te noći 12. na 13. siječnja ljeta 1578. Ferhat-paša zapovjedio je osobnoj straži da nalože još nekoliko vatri i donesu još bundi jer nije mogao zaspati od hladnoće, temperatura zraka toliko je pala da su i konji, koji su bili na otvorenom, počeli ugibati od hladnoće. Cijele noći čuli su se jezivi pucnjevi drveća, koje je pucalo od hladnoće, a u gradu u kojemu je sve utihnulo ugasle su i zadnje vatre, što je strašno uznemirilo turske izvidnice, koje su o tome smjesta izvijestile pašu. Paša je zbog bojazni da bi mogao uslijediti napad iz utvrde podigao uzbunu i pripremio svoju vojsku za obranu, no cijele noći, čas se grijući, čas motreći naizmjence, turski i vlaški vojnici bili su u strahu.”

Velika vojna vještina, otpor do posljednjeg čovjeka i svjesno žrtvovanje za domovinu učinilo je Gvozdansko simbolom hrvatske želje za slobodom i otpora protiv stranih osvajača. U hrvatskoj povijesti Gvozdansko igra ulogu sličnu onoj koju ima Masada u židovskoj i Alamo u američkoj povijesti. Zbog toga svaki Hrvat mora znati za ovaj jedinstven događaj hrvatske patničke povijesti.

U II. svjetskom ratu Titovi partizani su na Božić 1941. u Gvozdanskom ubili 55 Hrvata katolika koji su se vraćali iz crkve, od kojih čak 13 iz obitelji Grabarević. U Domovinskom ratu četnici su u Gvozdanskom ubili 3 Hrvata civila i zapalili katoličku crkvu.
Nakon krvave i patničke povijesti danas u Gvozdanskom živi svega nekoliko staraca Hrvata.

Ono što je Židovima Masada ili Amerikancima Alamo, nama Hrvatima, pored Sigeta , Vukovara i Lašvanske doline, još jedno mjesto treba ostati u kolektivnom sjećanju i biti na čast i slavu naših predaka.
A ime tog mjesta glasi – Gvozdansko.

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST
Izvor
narod.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Back to top button