Kada se prvi put susretnemo s nekom bocom vina, ono što najčešće najprije zamijetimo i komentiramo jest izgled boce i njezina etiketa. Vinska etiketa predstavlja prvi kontakt s potrošačem, odnosno krajnjim korisnikom, stoga svaki vinar vrlo dobro shvaća njezinu važnost.
Etiketa mnogo govori – o vinu i vinaru. Ona priča priču, približava vino potrošaču i postaje sastavni dio uživanja u vinu, ali i njegovog marketinga i promocije. Kada je zanimljiva i posebno oblikovana, etiketa ne daje samo nužne informacije, već reflektira i filozofiju te karakter vinara koji stoji iza nje.
Naravno, vrhunska kvaliteta vina ostaje ključ uspjeha, ali upravo je etiketa ta koja privlači pažnju potrošača i pomaže brendu da se izdvoji u masi. Loš dizajn ili neprimjerena ambalaža mogu umanjiti dojam i vrijednost vina, čak i ako je ono višestruko nagrađivano. Kroz konzistentan vizualni identitet etiketa, vinarije mogu izgraditi prepoznatljivost i povjerenje kod potrošača.
Danas, kada je vizualnost ključna u odlučivanju, etikete vina igraju važnu ulogu – često nesvjesno. Istraživanja pokazuju da je čak 85 % ispitanika barem jednom kupilo vino isključivo zbog izgleda etikete.
Povijest vinskih etiketa svjedoči o tome da je etiketa oduvijek bila “odjeća” vina. One su nam kroz stoljeća pružale dragocjene tragove – ne samo o sadržaju boce, već i o društvu koje ga je stvorilo. Najstarije etikete pronađene su u grobnicama egipatskih faraona i datiraju iz 1550. godine pr. Kr. ili ranije. Vino se tada čuvalo u glinenim amforama u pažljivo organiziranim podrumima, a svaka je bila označena detaljnim natpisom: berba, regija, vrsta vina, razina slatkoće, ocjena kvalitete, ime vinara i vlasnika vinograda. Čak se navodila i idealna prilika za konzumaciju – poput “vino za dan naplate poreza” ili “vino za ples”.
Kralj Tutankamon, primjerice, sahranjen je 1352. pr. Kr. s 26 posuda vina, od kojih su 23 potjecale iz samo tri godine – naglašavajući važnost berbe.
Modernizacija etiketa počinje tek u 18. stoljeću, pojavom staklenih boca. U to se vrijeme mijenja i odnos prema hrani i vinu. Regije koje proizvode kvalitetnija vina dobivaju na važnosti, a tržište postaje sve zahtjevnije. Dom Pérignon, primjerice, bio je prvi koji je ručno pisao informacije na komadiće pergamenta vezane oko vrata boce, što je s vremenom postalo standardom.
Nakon toga, kamene gravure prenosile su se na papir pomoću valjka s tintom, a otkriće litografije omogućilo je masovnu proizvodnju etiketa. Tada etiketa poprima standardni pravokutni oblik – zbog veće površine za informacije i ilustracije.
S razvojem modernog vinarstva i staklene industrije, vinari postaju sve ponosniji na svoja vina, a etiketa – njihov glavni marketinški alat. Boje i dizajn postaju iznimno važni. Uz usmenu predaju, etiketa je najčešće jedini kanal promocije. Propisano je i koje informacije mora sadržavati – što se u velikoj mjeri održalo sve do danas.
Zanimljiva etiketa svakako privlači pažnju, a ako pritom odražava karakter vina i vinara, možemo reći da su i vinar i dizajner napravili izvrstan posao. Bez obzira na to koliko se razumijemo u vino, gotovo svi ćemo zastati pred lijepo, stilski usklađeno i originalno dizajniranom etiketom – i često kupiti vino upravo zbog nje.
Dizajn vinske etikete – više od estetike
Izrada vinske etikete uključuje niz faktora: boje, tipografiju, slike, dizajn i raspored. Sve mora biti estetski privlačno, funkcionalno i u skladu s karakterom vina. Nažalost, neki vinari pri izradi etiketa ne obraćaju dovoljno pažnje na sve ove aspekte. Dizajn etikete stoga nadilazi samu grafičku estetiku – potrebna je teorijska potkovanost, istraživanje, analiza tržišta i dobar projekt.
Cilj je kreirati etiketu koja neće samo privući pažnju, nego će prenijeti i poruku o kvaliteti, filozofiji i vrijednosti samog vina.
S razvojem hrvatske vinske scene, mnogi vinari napravili su iskorake i u dizajnu etiketa. U posljednjem desetljeću svjedočimo nizu sjajnih projekata u dizajnu vinskih etiketa i boca. Iako Hrvatska ima dugu tradiciju uzgoja vinove loze, tek je relativno nedavno počela ozbiljnije nastupati na tržištu – što otvara prostor za kreativnost.
Za razliku od, primjerice, Francuske gdje etikete često prate stroge tipografske norme i ilustracije dvoraca, hercegovački vinari imaju veću slobodu – nema ustaljenih pravila. Većina vinarija i dalje preferira tradicionalni dizajn koji evocira posvećenost, obiteljsku tradiciju i vjerodostojnost. No, sve je više onih koji žele iskočiti iz standarda – kao i njihova vina – i dati etiketi osoban pečat.
Tehnologija i budućnost vinskih etiketa
Neki proizvođači danas koriste tehnologiju kako bi nadomjestili ograničenja veličine etikete. QR kodovi postaju standard: mogu voditi na video sadržaje iz vinarije, prikazivati procese proizvodnje ili nuditi dodatne informacije. Time se povećava angažman kupaca, a etiketa postaje i zabavna i korisna.
Moguće je povezati potrošače s web stranicama na kojima su navedeni sastojci, podrijetlo sirovina, proces fermentacije i drugo. U današnjem digitalnom dobu, u kojem su mladi konstantno „na ekranima“, ovakva rješenja imaju velik potencijal.
Od 8. prosinca 2023. uvedeno je i novo EU pravilo: sva vina proizvedena ili uvezena u Europsku uniju koja se pune u boce nakon tog datuma, moraju imati QR kod na etiketi s jasno navedenim aditivima korištenima u proizvodnji.
