Za razliku od molitelja na hrvatskim trgovima, koji – koliko god se s njihovim porukama netko slagao ili ne – nisu potaknuli niti jedno ubojstvo, svijet već mjesecima svjedoči posve drukčijem fenomenu. Koordinirana, planska i agresivna kampanja protiv Izraela, nastala u savezu ultraljevice i islamističkih krugova, svakodnevno proizvodi stvarne, krvave posljedice.
Najnovija među njima dogodila se u Sydneyu, gdje je hladnokrvno ubijeno 16 potpuno nevinih ljudi – samo zato što su Židovi.
Njihova „krivnja“ nije bila politika, ideologija niti rat. Njihova jedina krivnja bilo je židovsko podrijetlo. Upravo onako kako je to bilo u najcrnjim danima nacizma, protiv kojega se današnja ljevica deklarativno i strastveno bori – barem dok Židovi nisu tema.
Antisemitizam s „pravim predznakom“
Isti obrazac vidjeli smo i u Hrvatskoj. Kada su ultraljevičarske skupine u Rijeci demonstrativno ometale predstavu izraelskog koreografa, poruka nije bila „kritika politike“, nego čista diskriminacija. Ne protiv države, nego protiv identiteta. Protiv naroda.
Kao i u Sydneyu – meta nisu bili vojnici, političari ili diplomati, nego civili. Židovi. Ljudi.
Upravo tu pada u vodu cijela konstrukcija o „anticionizmu koji nema veze s antisemitizmom“. Kad se umjetniku zabranjuje nastup zbog nacionalnosti, a civili ubijaju zbog vjere i etničkog podrijetla, tada više ne govorimo o politici, nego o mržnji.
