Trenutačno stanje u hrvatskom gospodarstvu najbolje ilustriraju konfliktni podaci objavljeni na kraju travanja za ožujak: realan promet u trgovini na malo (realan znači nakon otklanjanja utjecaja inflacije) bio je 8,9% veći nego u ožujku 2023., dok je fizički obujam industrijske proizvodnje zabilježio pad za 5,0%. Teško se sjetiti tako velikog raskoraka između dva najčešće korištena kratkoročna pokazatelja gospodarske aktivnosti.
S jedne strane, najbrži godišnji rast nominalnih i realnih plaća među državama članicama EU prelijeva se na promet u trgovinama. Slika pokazuje da godišnja stopa rasta realnih plaća (yoy – isplaćenih u ožujku za veljaču) i dalje premašuje 8%, što je posve usklađeno s prikazanim podatkom iz trgovina.
Za razliku od trgovine koja zavisi o domaćoj potražnji, industrijska proizvodnja u većoj mjeri zavisi o inozemnoj potražnji (izvoz). Inozemna potražnja je pod utjecajem stagnacije naših najvećih vanjskotrgovačkih partnera. No, prije nego što se osvrnemo na tamošnju ekonomsku situaciju valja zapaziti da fizički indeks industrijske proizvodnje kontrahira i zbog čimbenika koji nisu povezani s gospodarskom situacijom: vremenskih uvjeta (manja proizvodnja energije ove tople zime) i tehnički izazvanih kolebanja u aktivnosti rafinerija. Izvan domene energije i proizvodnje kapitalnih dobara, proizvodnja netrajnih proizvodnih proizvoda za široku potrošnju i dalje je u plusu od 0,8% na godišnjoj razini. Kumulativ za prvo tromjesečje još uvjerljivije pokazuje solidnu aktivnost (4,4% na godišnjoj razini). Osim toga, zalihe gotovih proizvoda su u oštrom padu (7% na godišnjoj razini), što znači da vjerojatno slijedi popunjavanje zaliha gotovih proizvoda.
Usto, govorimo o fizičkim indeksima proizvodnje koji ne uzimaju u obzir stvarnu dodanu vrijednost koja je sadržana u industrijskim proizvodima. Umjesto brojanja komada i tona proizvoda možemo promatrati promet (prihod) u industriji. Taj podatak kasni mjesec dana, ali za veljaču ove godine pokazuje nominalni rast od 2,7% u odnosu na veljaču 2024. U isto vrijeme, proizvođačke cijene zabilježile su pad za 1,7%, što upućuje na realan rast od oko 4%.
Stoga možemo zaključiti da je trenutačni raskorak između dva pokazatelja privremen: stopa rasta realnog prometa u trgovini na malo narednih će se mjeseci spuštati (jer aktualne stope rasta nisu održive nakon što su se realne plaće vratile na dugoročan rastući trend nakon inflacijskog šoka – vidjeti plavu liniju na slici realnih plaća), a stopa rasta industrijske proizvodnje postupno će se podizati (iako je značajno lošija situacija u industriji nesporna činjenica).
Oporavak industrijske proizvodnje u velikoj će mjeri zavisiti o uspjehu predstojeće turističke sezone i oporavku robnog izvoza. I jedno i drugo zavisi o gospodarskom stanju naših najvažnijih trgovačkih partnera i emitivnih turističkih tržišta. S tim u vezi ima jedna dobra i jedna loša vijest.
Dobra vijest je pozitivno iznenađujuća stopa rasta BDP-a u EU u prvom tromjesečju. 0,3% izgleda malo, ali s obzirom na nekoliko razočaravajućih prethodnih tromjesečja i raširene pluseve među zemljama (što je obuhvatilo čak i anemičnu Njemačku koja je rasla po 0,2%), stopa rasta koja podignuta na godišnju razinu iznosi 1,2% počinje sličiti na kakav-takav rast.
Ipak, pozitivni gospodarski trendovi u EU i dalje su na staklenim nogama. Indeksi ekonomskog pouzdanja koji se izvode iz anketa poduzeća i potrošača najbrža su statistika koju već imamo za travanj, a ona pokazuje neriješen rezultat: indeksi stagniraju. Ukupan indeks ekonomskog sentimenta (ESI) kreće se u zoni ispod dugoročnog prosjeka, a stanje tržišta rada koje mjerimo uz pomoć EEI (indeks očekivanog zapošljavanja) bliži se dugoročnom prosjeku. To znači da tržište rada EU nije više napeto kao 2022. i u prvom dijelu 2023. Logično, s obzirom na dugo ljuljanje EU na rubu recesije.
Cijeli tekst možete pročitati na arhivaanalitika.hr.
Piše: Velimir Šonje/arhivaanalitika.hr
