Ovo je rasprava koja se hitno mora otvoriti te joj valja transparentno i dubinski pristupiti: PRIJE nego što društveni problem još jednom svedemo na pseudomoralnu razinu s koje ćemo dehumanizirati heretike i PRIJE nego što i u Hrvatskoj počnemo djeci prepisivati tablete zbog kojih mogu ostati trajno oštećena.
Izvor:Sapere Aude
Tema rodne ideologije jest, čini se, sljedeći društveni fenomen koji će doći u srž širokodruštvene rasprave ovog postkršćanskog pseudomoralnog zapadnog društva. Jednako kako smo započeli i otpetljavanje ideologije izgrađene oko covida, koja se svakim danom bliži svome kraju, započet ćemo i ovo; ne osjećamo nikakav strah ni mržnju prema ljudima koji se ne osjećaju prirodno u svome tijelu. Sam po sebi, taj težak fenomen nije nov, već nešto što smo u malim postocima populacije i do sada viđali, samo što trenutno na njegovim leđima svakodnevno jača svojevrsna ideologija, čije ćemo temelje i dosadašnje posljedice analizirati u nastavku. Valja naglasiti da ne sumnjamo da će se pojedini dežurni pseudomoralizatori zalijepiti na iznesene teze na sličan način kako su to radili i u kontekstu covid krize no, kao i tada, nećemo dopustiti da nas banalne parareligijske/pseudomanihejske degradacije odvrate od naše društvene dužnosti.
Rodna ideologija skup je ideja koji svoje temelje vuče iz sredine prošlog stoljeća. Njezini su utemeljitelji, ili barem prve osobe koje su javno naširoko pisale o ovim fenomenima, notorni John Money i Alfred Kinsey. Dvojica su to biologa za koja s razlogom zasigurno niste čuli u mainstreamu – jer je njihovo djelovanje, u nedostatku boljih riječi, jednako demonskom.
Money je prvi oformio krilatice rodnih uloga, seksualne orijentacije i sl., no to nije jedino što je radio; kako bi istražio istinitost teze da je rodni identitet posljedica okoline, a ne biologije, Money je izvršio tzv. “John/Joan eksperiment”, u kojem je jednog od dvojice muških jednojajčanih blizanaca odgajao kao mušku osobu, a drugog kao žensku. Dio ovih istraživanja uključivale su i seksualne igre između dvojice braće, dok je sam početak “terapije” potonjeg brata – Davida Reimera, označio kirurški zahvat kojim mu je odstranjen muški spolni organ i kreiran ženski. Taj se zahvat dogodio kada je David imao manje od 2 godine. “Muški” brat je, dakle, iz aspekta psiholoških eksperimenata činio kontrolnu skupinu, a David provjeru toga hoće li spolni identitet nestati ako ga od početka nulificiramo. Spomenute seksualne igre između ovo dvoje bespomoćne djece činilo je, između ostalog, naizmjenično diranje i istraživanje spolnih organa. Takvu je traumu uzrokovao ovaj dugogodišnji niz (do trenutka kada su imali 13 godina) seksualnog napastovanja djece, uz intruzivne kirurške i hormonske zahvate, u ime “znanosti” da su obojica braće bili mrtvi prije svoje 40. godine – jedan od predoziranja, a drugi od suicida sačmaricom.
Kinseyevo djelovanje je, nažalost, možda i gore. Osim snimanja pornografskog sadržaja sa svojim kolegama na svom tavanu “u ime znanosti”, Kinsey je zapisivao i analizirao vrijeme potrebno za orgazam preko 300 djece stare od 2 mjeseca do 15 godina. Nejasno je točno kako je Kinsey dolazio do tih podataka, no trenutno dostupne informacije ukazuju na to da se u najmanju ruku radi o dugotrajnim razgovorima s pedofilima i ostalim seksualnim prijestupnicima. Rečenice kao što je “svi orgazmi su ispušni ventili koji su jednaki između muža i žene, dječaka i psa, muškarca i dječaka ili djevojčice ili djeteta – jer ne postoji abnormalno i normalno” standardan su dio Kinseyeva opusa.
Iako se o ovoj dvojici manijaka danas većinski šuti, pogotovo od strane pripadnika ideologije bazirane na njihovom radu, ne vlada baš svugdje ”omerta” o njihovim imenima; fakultet u američkoj Indiani prošle je godine podigao kip u čast radu Alfreda Kinseya.
Nažalost, kako vidimo iz trenutnih društvenih rasprava, priča o rodnoj ideologiji ne staje ovdje. Dok je ideološki pojedinci na našoj političkoj sceni teže razvodniti te je svesti samo na “brigu za potlačene”, aktualne činjenice kažu da u Americi trenutno postoji više klinika koje izvršavaju tretmane promjene spola na maloljetnoj djeci, samo jedna od kojih je nedavno privremeno zatvorena. Čini se da nijedna za sada ne vrši direktne operacije na djeci, kao što to rade na odraslima, no prepisuju im se ne puno manje opasne hormonske terapije – tzv. blokatori puberteta.
Kanada je sa svojim represivno-progresivno radikalnim vodstvom, međutim, otišla korak dalje te se tamo hormonska terapija može prepisati maloljetnom djetetu bez pristanka roditelja. Jedan je otac tako završio u zatvoru jer se javno usprotivio tome da njegova maloljetna kćer započne s takvom terapijom, te trenutno čeka suđenje .
Ako kojim slučajem ovakvi medicinski eksperimenti na djeci ne zvuče sami po sebi dovoljno radikalno, valja imati na umu da ovakva terapija – koja na dijagnozu koja je do prije koju godinu bila znana kao rodna disforija odmah odgovara intruzivnim operacijama i hormonskim terapijama – do sada nije provjerena te nikakvi dokazi ne upućuju na to da u većini slučajeva ona završi povoljno po pacijenta. Konkretno, ogroman postotak suicida kod pacijenata s tom dijagnozom ne samo da se ne smanji nakon operacije promjene spole, već se poveća. Naravno, druga će strana pokušati opovrgnuti ove teze no, kao što je to bio slučaj i s covidom, nije na nama da dokazujemo da rezanje spolnih organa i doživotno pijenje hormona nije efektivno, već na onima koji ih izvršavaju da dokažu da jest. To do sada nisu ni približno učinili. Da je ovakva vrsta terapije iznimno profitabilna za farma-korporacije je opsežna tema koja će zahtjevati zaseban tekst ().
Za sada ćemo, stoga, stati na prokazivanju I) nakaradnih temelja rodne ideologije, II) destruktivnih posljedica – s posebnim fokusom na maloljetnu (!) djecu – smjera u kojem rodna ideologija trenutno ide, III) manjka smislenih i jasnih dokaza u korist ovakve vrste intruzivnog nošenja s problemom rodnog/spolnog identiteta.
Ovo je rasprava koja se hitno mora otvoriti te joj valja transparentno i dubinski pristupiti: PRIJE nego što društveni problem još jednom svedemo na pseudomoralnu razinu s koje ćemo dehumanizirati heretike i PRIJE nego što i u Hrvatskoj počnemo djeci prepisivati tablete zbog kojih mogu ostati trajno oštećena.
