Nakon desetljeća nadljudskih napora, brojnih uzbuna, prijetnji, analiziranja fotografija i zumiranja zastava po stadionima – redakcija portala Index.hr napokon je pronašla ustaše u Hrvatskoj.
Da, dobro ste pročitali. Ne nekakve simbolične, ne metaforičke, ne “u glavi” – nego prave, žive, hrvatske ustaše. Toliko su ih dugo tražili da je pravo čudo što nisu osnovali ministarstvo za potragu.
I eto, nakon 35 godina uporne, predane i nepokolebljive potrage – uspjeli su.
Možemo samo čestitati ovom trijumfu istraživačkog novinarstva, koji će zasigurno ući u anale društveno-političkog aktivizma s mikrofonom i tipkovnicom u ruci.
Da budemo fer, nije da nisu pokušavali i ranije. Svaki navijački transparent, svaka pjesma, svaka zastava, pa i svaki pogrešno izgovoren slog bio je pod povećalom. Od “Za dom” pa nadalje – lepeza “fašističkih signala” širila se toliko da ni radar NATO-a to više ne bi pohvatao.
Ali sad su, kažu, napokon sigurni. Pronašli su ih. Negdje između refrena Thompsona i slavonske ravnice – ustaše.
Moramo priznati – mi smo ih drugačije zamišljali.
Zamišljali smo ih kao bajkovita bića iz djetinjstva, o kojima su nam pričali svaki put kad bi se netko drznuo da bude Hrvat, katolik, ili ne daj Bože – ponosan. Uvijek su ti ustaše bili “iza ugla”, “samo što nisu”, “dižu glavu”, “prepoznat ćete ih po…”
Po čemu točno? Po tome što ne pjevaju “Bella Ciao”?
Ali eto, sada kad su ih pronašli – što ćemo dalje? Hoćemo li opet pozvati partizane iz šume? Ili će neka nevladina organizacija organizirati re-edukacijski logor za sve koji se usude pjevati o Bogu i domovini?
Ne znamo.
Ali znamo jedno – medijski aparat koji 35 godina traži ustaše, a prešućuje silne stvarne probleme u državi, nije novinarstvo. To je ideološka operativa.
I to ona najjeftinija vrste – emocionalna manipulacija za klikove, lajkove i financiranje iz proračuna.
Zato čestitamo redakciji Indexa – ne zato što su stvarno nešto otkrili, nego zato što su još jednom pokazali da mogu buljiti u narod kao u neprijatelja, i pritom to nazvati “istraživanjem”.
Ustaše su napokon tu. Samo što – izgledaju kao obična hrvatska djeca. A to je najveći problem.
