Klub Boogaloo Zagreb je izuzetno popularno okupljalište mladih koje prati svjetske glazbene trendove i uspješno ih prenosi hrvatskoj publici, a ujedno je i mjesto koje na najbolji način odražava zlatno doba zagrebačkog ”clubbinga” (veterani ga se sjećaju iz tog razdoblja pod imenom OTV klub). Klub bi po nalogu Grada Zagreba trebao prestati s radom 10. listopada ove godine.
Tomislav Tomašević i Možemosi su odlučili zatvoriti ih i dati bez natječaja taj prostor nekoj udruzi. 40 ljudi koji su tamo radili ne zna gdje će raditi od 10-og mjeseca.
Danas je na stranici Change.org pokrenuta peticija protiv zatvaranja zagrebačkog kluba Boogaloo.
U nastavku donosimo objavu od Anđelko Šipuš koji vodi klub Boogaloo u Vukovarskoj.
”2016. godine dogodila se velika prekretnica u mom životu, te sam se igrom slučaja kao veliki entuzijast elektronske scene našao u pravo vrijeme na pravom mjestu i nakon višemjesečnih pregovora i gotovo sedmeroznamenkaste cifre (kunske) jednoglasno je donešena odluka da sa mojim sadašnjim partnerom Marijanom Kišom (Mrxom) pokušamo oživjeti stari duh OTV doma, koji do tog momenta 4 godine nije radio zbog imovinsko pravnih odnosa tadašnjih vlasnika sa Pučkim otvorenim učilištem.
Od 2014. do 2016. Future Scope je aktivno organizirao jednom mjesečno svoje evente, gdje nas je na početku partija dočekala ista državna formacija – porezna, sanitarna, turistička, te sve srodne državne institucije.
Pošto se naš biznis temelji na poštenom radu, prijavi radnika, plaćanju poreza te podmirivanju svih obaveza prema državi, 2 godine smo u klubu Boogaloo organizirali jednokratno svoje evente, sve dok se nije promjenila vlast i klub Boogaloo je na temelju naših jednokratnih evenata dobio priliku da rad opet bude legalan 1/1.
01.08.2016. godine sa svojim jednokratnim party iskustvom, kao direktor firme koju sam naslijedio i zakupnik poslovnog prostora u POU, postajem ugostitelj, i korak po korak krećemo sa vizijom otkuda startati sa preuređenjem jer smo prostor naslijedili u poprilično derutnom stanju, vodeći se sa činjenicom da je klub Boogaloo spomenik kulture nulte kategorije, te da aspolutno nikakve preinake i radovi nisu mogući bez suglasnosti grada Zagreba, za što smo za prvu banalnu stvar te godine dobili odbijanac i shvatili da smo ušli u rupu bez dna i da prostor možemo jedino pokrpavati i zakamufliravati postojeće.
Prve dvije godine smo u velikoj dvorani usred koncerata i partija hodali sa kantama i postavljali na mjesto gdje je krovište prokišnjavalo, penjali se prije koncerta i partija gore na krov i imali sistem usisa vode (pumpu) iz galona koji se skupljao (dobro da smo svi živi ostali), sve do trenutka kada je učilište u svojoj oganizaciji imalo neki svoj program gdje su svoje projekte preko noći ostavili u velikoj dvorani i pošto njima nismo spomenuli mogućnost prelijevanja vode iz galona svi njihovi radovi na kojima su mjesecima radili su preko noći bili uništeni, gdje su nas nakon šta su nas mjesecima odbijali jer mi je neugodno bilo da u vlastitom klubu moram imati 10 kanti po flooru, što je i ujedno opasno i za padove, molili za pomoć i ako možemo isprazniti galone pune vodom i smisliti trajno rješenje.
Znači ipak se moglo ranije reagirati i srediti, ali očito mora doći do najgoreg da se nekom upale lampice u glavi.
Zid koji vodi prema wc-u je godinama sa svakom kišom bio mokar i na samom spuštanju sa stepenica, ako se nije obratila pažnja, bila je lokva vode koja je bila identična klizalištu, te smo morali čekati da zid doslovno cijeli otpadne od truleži, pošto od njih samih koji su zakupodavci prostora nikada, ali nikada, niti najmanju potporu po gledanju bilo čega nismo dobili, a sami nismo smjeli radove izvoditi.
Pošto sam spomenuo da je klub Boogaloo spomenik kulture, ugovor sa POU nije bilo moguće dobiti na duži period od godinu dana, tako da nikad nismo ni bili stajališta da ulažemo više od osnovnog i potrebnog u klub, jer nikad nismo znali da li će se nekom Bandićevom pajdoju to svidjeti i uvijek smo bili spremni za otpusno pismo.
Klub Boogaloo (ex Moša Pijada, OTV doma) već 40 godina djeluje na lokaciji Ulice grada Vukovara 68, te će svaka osoba koja ima imalo iskustva sa sigurnošću reći da je to jedan od najboljih klubskih prostora u Zagrebu, bez obzira na sve navedene failove koji uspješno iz vikenda u vikend uspijemo zakamuflirat.
Samo smo ovo ljeto u klub uložili preko 50.000€ te brojimo oko 50 zaposlenih izravno ili neizravno povezanih ljudi, od kojih velika većina svoju egzistenciju podmiruje sa zaradom iz kluba Boogaloo.
Svaki vikend u klubu radi oko 15 konobara,10 redara, lightmani u velikoj i maloj dvorani, VJ-a, ljudi koji vode facebook, instagram, agencija koja boosta oglase, dizajneri, čistači, ljudi koji štampaju plakate, ljudi koji lijepe plakate, ljudi koji distribuiraju pića i mogao bi tako narednih 20 redova.
Prvi ugovor potpisan je 01.04.2016. te sam se osobno svake godine, kao što piše u ugovoru 3 mjeseca prije isteka, osobno sastavio mail ravnatelju POU sa zamolbom za daljnjom suradnjom, gdje sam svih 7 godina na dan potpisavanja ugovora samo morao solemnizirati aneks ugovora.
Kako su godine prolazile čak sam u jednom trenutku i prestao misliti o tom – da mi svemir sa lošim mislima slučajno nebi počeo komplicirati stvari.
U 9 mjesecu 2022. godine, nakon 2 i pola godine muke sa Coronom-19, gdje mi je kompletno uništen duh i gdje sam izgubio zasigurno živaca za 30 narednih godina života, po prvi puta čujem da u POU postoji Upravno vijeće sastavljeno od 5 članova;
1. GORAN PRISTAŠ
2. DAMIR BAKIĆ
3. SENKA DOMAZET
4. ORNELA MEDIĆ
5. odstupio
koji me ujedno traže i klubski program do kraja godine.
Nakon napisanog programa ravnatelj me poziva u ured te obavještavaju da u klubu NE SMIJEM održati koncert TRAM11, a da koncert SENIDAH se jedva “provukao”, a mene samo zanima tko i na temelju čega je donio zaključak da se Senidah jedva provukla.
Automatski mi se sa tim pali lampica u glavi da se nešto čudno događa i imao sam sav taj period loš osjećaj da se nešto kuha i sprema, ali kao šta sam i gore naveo nisam htio nepotrebno glavu razbijati sa lošim mislima.
Početkom veljače dobio sam neki insajderski info da i ova godina ide sve po planu kao i prethodnih, te je na isti dan te informacije nakon trogodišnjeg pregovaranja svoj nastup napokon potvrdio i Paul Kalkbrenner, te sam sam sebi obećao da više nikad neću ni pomisliti da moram zbog bilo kojeg razloga odstupiti iz kluba Boogaloo.
Dana 30.03.2023. pozvan sam u ured ravnatelja, a vodeći se iskustvom prethodnih 7 godina ravnatelj me obavjestio da nažalost ugovor ne bude produžen na godinu dana, nego na 6 mjeseci, na šta sam ja postavio pitanje – kako to mislite na 6 mjeseci?, gdje je samo odmahnuo glavom iz čega sam zaključio da se nešto događa i provodi izvan bilo kakvog etičkog morala gdje ni on sam ne zna šta da mi kaže.
Od tog momenta inzistiram na hitnom sastanku sa Upravnim vijećem te želim znati zašto sam ugovor dobio na 6 mjeseci, a ne na godinu dana kao i inače.
Svaka 2-3 tjedna sam pismenim i usmenim putem podsjećao zaposlenike POU i ravnatelja da li ima kakvih novosti te da li su se izjasnili kad bi se mogli naći, jer svaka prosječno inteligentna osoba može zaključiti da se klubski programu dogovaraju od 6-12 mjeseci unaprijed, pogotovo svjetska imena sa kojima mi radimo i surađujemo.
Cijeli svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz apsolutno nikakav odgovor ne dobivam, gdje od svih ljudi koji imaju bilo kakve dodirne točke sa gradskim prostorima i natječajima dobivam odgovor: od dolaska Tomaševića grad je u teškom rasulu, ne zna se ko pije ko plaća i ne znaju ni oni sami šta žele, tako da pošto ni oni sami ne znaju šta žele ne mogu nama ništa ni reći, te se iz tog razloga gdje su svi u totalnom neznanju niti ne žele naći sa nama da napokon saznamo šta se događa i slijedi.
07.09.2023. ilitiga 23 dana prije službenog isteka ugovora penjem se u ured i već poprilično ljutito govorim – pa dobro ljudi hoće li se nama netko javiti i reći šta će biti i šta se događa i ako nam se automatski ne produžuje ugovor hoće li mi netko reći kad će natječaj, za koji nisam ni najmanje brinuo jer po zakonu nakon 5 godina imamo pravo prvokupa i da nas se neki k… pita, a pogotovo jer su unutra naši strujni ormari, ventilacija, šankovi i frižideri, pozornica, podest kafića, klime, kompletan light, ograde, znači doslovno sve šta vidite u klub Boogaloo je naše prvotno vlasništvo, te se skidanjem i uništavanjem svega navedenog klub dovodi u izvorni oblik smočnice, te uopće niti ne vidim na koji bi se način uz spomenuto da je to spomenik kulture nulte kategorije uopće uz dozvolu od grada ikada više išta tamo napravilo, a kamoli dobili minimalni tehnički uvjeti.
12.09.2023. sam obavješten od strane ravnatelja da smo nakon 5 mjeseci i 2 tjedna, točno 2 tjedna prije isteka ugovora, dobili termin 15.09.2023. u 12 sati, pa mislim pa hajde napokon više.
15.09.2023. na sastanak se odazivaju samo dva člana upravnog vijeća, Damir Bakić i Ornela Medić, gdje ih mi kroz naš 20 minutni monolog upoznavamo sa našim radom, tko smo, šta smo i zašto smatramo da bi trebali bez ikakvih natječaja, kao i svih prethodnih godina ostati u prostoru:
Pa ih obavještavamo o našim djelatnostima;
– kazališne predstave
– stand up comedy
– kvizovi preko tjedna
– buvljaci
– humanitarne akcije namjenje društvu za zaštitu životinja
– edukativni tečajevi
– tatto konvencija za gluhe i nijeme
– etno koncerti, rock & heavy metal koncerti
– koncerti svjetskih mega zvijezda – Callum Scott, Beth Hart, Postmodern Jukebox
– gaming produkcije
– tonske probe renomiranih hrvatskih izvođača
– snimanja reklama
– izložba fotografija
– najveća imena svjetske elektronske scene
– plesni tečajevi i plesnjaci 75+
– ustupanje prostora i rad sa programima POU (gluhi, slijepi)
– održavanje prezentacija
– sajmovi fakulteta
+
+
+
Nakon našeg izlaganja, poprilično bezobrazno i mrtvo hladno dobivamo direktan odgovor:
GRADSKA SKUPŠTINA 21.07.2023. JE DONIJELA ODLUKU DA U GRADSKIM PROSTORIMA MOGU BITI I DJELOVATI SAMO NEPROFITNE UDRUGE.
Da, dobro ste pročitali, bitno da sam se ja smijao tadašnjem kandidatu za gradonačelnika Miroslavu Škori, a sad mi je tek i logično iz kojeg su razloga vodili i držali se te politike kod izravnog sučeljavanja, jer očito je Mirek jako dobro znao šta se krije iza toga svega.
Ja se samo pitam, kako je moguće da grad donosi odluku da u gradskim prostorima smiju biti samo neprofitne organizacije, i šta sa ljudima kojima kao i meni ističe ugovor sa gradom u narednom periodu (kafići, pekare, teretane, restorani, dućani), te da li zbog jedne nebulozne odluke koja nema apsolutno nikakve veze sa zdravim mozgom svi dugogodišnjii i obiteljski biznisi i novac koji su ljudi uložili ide u vjetar.
Ja sam njihovim kratkim izlaganjem bio toliko šokiran da sam im postavio dva pitanja: da li vi meni želite reći da će nakon 40 godina uspješnog rada klub Boogaloo biti zatvoren?
Na to dobivam odgovor od gđe. Ornele Medić da bi i ona htjela Novu godinu proslaviti u klubu Boogaloo sa svojim društvom, a ja se pitam: da li si ikad pitala nas, grad ili slične i pokazala interes da bi organizirala novu godinu kod nas?!
U prenesenom značenju ponijeli su se prema nama kao da smo mi besplatno u prostoru i nakon 8 godina šta bi mi još htjeli, te nakon mojeg odgovora da mi djelujemo i kroz udruge dobivao odgovor – da oni već imaju zainteresirane kandidate i tek ako oni ne zadovolje kriterije bude raspisan natječaj na koji se mi nećemo moći prijaviti, što je apsolutni apsurd jer se po zakonu neposrednom pogodbom prostor može dodijeliti samo za gradske aktivnosti, a ne nikakvih neprofitnim udrugama.
Na drugo pitanje zašto nam na vrijeme nisu to javili kad sam to tražio prije 6 mjeseci dobivam odgovor: pa dali smo vam ugovor na 6 mjeseci i trebali ste znati da morate izaći.
Bravo, odličan odgovor, po tome onda nisam trebao od preuzimanja niti dogovarati program jer svi ugovori su bili identični i ako sam se trebao voditi po tom da po isteku ugovora izlazim van, nisam teoretski ni trebao dogovarati programe.
Na sastanku sam ostao hladne i pribrane glave i sjetio se dvije rečenice koje nam je učiteljica prava govorila svaki puta prije početka sata:
1. Nepoznavanje prava ne ispričava
2. Nepoznavanje prava škodi
Tako da smo odlučili pokrenuti jednu veliku pravnu bitku za ono šta nam pripada, te već nakon 24 sata dobili prvi pozitivan info, za koji ću napraviti c/p.
a) Navedeni ugovor o zakupu podliježe primjeni Zakona zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (NN 125/11, 64/15, 112/18) koji regulira zakupni odnos kada isti nastaje između RH, jedinica lokalne samouprave ili pravnih osoba u vlasništvu RH i jedinica lokalne samouprave te drugih fizičkih i pravnih osoba (u Vašem slučaju pravne osobe u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i pravne osobe – Rega-Darko j.d.o.o.).
b) Po tom zakonu i to prema čl. 6. Pučko otvoreno učilište, kao pravna osoba u vlasništvu Grada Zagreba, može dati poslovni prostor u svojem vlasništvu ili upravljanju (ovaj poslovni prostor je u zemljišnim knjigama upisan kao Društveno vlasništvo, a posjednik je Pučko otvoreno učilište) samo putem javnog natječaja. Iznimka navedenom je propisana istim člankom, međutim, te iznimke (koje se odnose na izravnu pogodbu bez natječaja) odnose se samo na RH ili jedinice lokalne samouprave, a ne i na pravne osobe u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, slijedom čega Pučko otvoreno učilište nema osnova sklapati ugovor o zakupu bez javnog natječaja.
c) Nadalje, Odluka o davanju u zakup gradskih prostora fizičkim i neprofitnim pravnim osobama koje djeluju na području kulture, koja nam je dostavljena ranije mailom, regulira davanje u zakup poslovnih prostora u vlasništvu ili upravljanju Grada Zagreba, a ne pravnih osoba u njihovu vlasništvu, kao što je to Pučko otvoreno učilište. Kako je ovaj poslovni prostor pod upravljanjem Pučkog otvorenog učilišta (to proizlazi iz katastarskog stanja jer je kao posjednik upisano upravo Pučko otvoreno učilište), stava smo da se ova Odluka ne može primijeniti u Vašem slučaju.
Iz navedenih stavki (a,b,c) jasno je vidljivo da upravno vijeće POU nisu pravnici, te da pokušavaju provesti nešto šta nije u skladu sa zakonom jer se oni kao osnivači POU ponašaju ko da su i vlasnici, a POU je društveno vlasništvo za sebe i automatski se odluka koji je donio gosp. Tomašević ne smije niti na jedan način primjenjivati na ovaj slučaj, koji ćemo naravno ganjati sudskim putem.
Potajno smo se nadali da će netko iz upravnog vijeća imati i najmanje razumjevanja jer imamo preko 50 dogovorenih programa do nove godine, o čemu smo ih u jedno 5 navrata obavjestili u prethodnom periodu od 3 mjeseca, te sam kao zakupnik prostora doveden u zabludu i neugodno iznenađen postupanjem zakupodavca i odbijanjem produljenja ugovora, te sam molio zakupodavca na ugovor bar do nove godine do raspisivanja i okončanja javnog natječaja, na što su nam od sastanka koji je bio 15.09. odgovorili jučer, zadnji dan, dana 29.09.2023. u 9.30 ujutro sa odgovorom da smo imali 6 mjeseci da se preselimo negdje, Bože dragi mileni kakvi ljudi, da ne povjeruješ.
Pošto nas do jučerašnjeg dana apsolutno nitko niti jednim pismenim putem nije obavjestio o bilo kakvom izlasku ni o roku izlaska, poslije radnog vremena, u 17.32 minute sam po prvi puta obavješten od strane POU službenim putem da objekt moram napustiti u roku 10 dana, kao da moram preseliti čaše, šalice i aparat za kavu, a ne jedno skladište od 400 kvadrata koje mi treba za stvari.
Svi koji me i najmanje znaju, znaju da sam u klub uložio cijelo svoje srce, svo znanje koje imam te da mi je primarni prioritet da se svi u klubu osjećaju kao kod svoje kuće, te da sam doživio veliki šok, kao i svi ostali koji su saznali šta nam se događa i kakva se šteta može napraviti našoj glazbenoj sceni, jer imam osjećaj ko da se borim sa vjetrenjačama, bez obzira na pravnu stranu koja je definitivno u svakom mogućem pogledu na našoj strani.
Tako da po prvi puta ikada molim za vašu pomoć da nas se što više skupi u ovoj peticiji, jer od ponedjeljka krećemo sa velikom medijskom kampanjom gdje će svi renomirani umjetnici i glazbenici poslati poruku podrške, plakatima, jumbo plakatima i svim mogućim aktivnostima potrebitim za sačuvanje kluba, te da spriječimo da gradska skupština provede nelegalnu aktivnost i makne taj svoj lažni osmijeh sa svog lica, jer očito da nisu ni svijesni sa kime su se zakačili 
Na današnji dan, 30.09.2023., nadam se da ne i posljednje legalno druženje sa bratom Stipe Škokić (DJ Jockom) u klubu Boogaloo.” napisao je Šipuš.
