Cijela hrvatska povijest ispunjena je velikanima koji se nisu štedjeli za Hrvatsku, a jedan od istaknutijih među njima bio je upravo Marko Veselica. Nažalost većina danas mlađih od 30 godina uopće ne zna tko je Marko Veselica. Rijetki mediji i istaknuti političari su danas popratili obljetnicu njegove smrti .
Marko Veselica je bio među najistaknutijim sudionicima Hrvatskog proljeća. Na izričiti zahtjev Josipa Broza Tita 1971. godine izbačen je iz KP. Godinu kasnije, nakon pada “Hrvatskog proljeća” Marko je s bratom Vladimirom označen predvodnikom kontrarevolucije i nacionalističkog djelovanja. Slijedi kazneni progon i prva osuda na 7 godina zatvora uz 4 godine zabrane javnog istupanja. Unatoč zabrani Marko daje intervju njemačkom Der Spiegelu pa slijedi novo suđenje u kojemu ga za taj intervju i dodatne montirane optužbe osuđuju 1981. na još 11 godina zatvora. Amnesty International Marka Veselicu 1973. godine proglašava “Zatvorenikom savjesti Zemlje”. Ususret demokratskim promjenama Marko s bratom Vladimirom 1989. i 1990. godine okuplja skupinu ljudi koji su bili sjeme svih demokratskih političkih stranaka u Hrvatskoj. Zastupnik Hrvatskog sabora bio je od 1995. do 2000. godine, od kada se povlači u mirni obiteljski život.
Veselica je i inicijator osnivanja HDZ-a jer je bio motor okupljanja na Plješivici u klijeti Ante Ledića kad se dogovaralo osnivanje stranke. Prema Veseličinim riječima, Franjo Tuđman se nije poslije ponio korektno, nego je s Vladimirom Šeksom organizirao tajnu osnivačku skupštinu. Godine 1990. bio je s bratom Vladom jedan od osnivača Hrvatske demokratske stranke (HDS) i njezin predsjednik, a koja je 1992. preimenovana u Hrvatsku kršćansku demokratsku uniju.
Marko Veselica nije se uspio politički nametnuti početkom devedesetih u razdoblju transformacije hrvatske političke scene iz monolitnog jednostranačja u pluralističko višestranačje.
Veselica je simbol borbe protiv komunizma.
U tom je trenutku iza njega bilo ukupno gotovo 12 godina robije samo zato što je nešto rekao i zbog toga što je nešto napisao.
Ne dolaze ovdje u obzir ni izmotavanja branitelja komunističkog režima da su morali biti tvrdi prema hrvatskoj emigraciji jer je ona koketirala s terorizmom.
Veselica s terorizmom veze nije imao, a zaglavio je na dugogodišnjoj teškoj robiji. To bi trebali imati na umu i svi oni koji govore o ”divnim” osamdesetima, novom valu i navodnoj općoj toleranciji koja je tada vladala.
Veselica je, naime, na robiji 1981. završio samo zato što je dao jedan novinski intervju. I to uglednom njemačkom tjedniku Der Spiegel.
Stoga se ni nije mogao nositi u bitki za prvog čovjeka nacionalnog bloka s Franjom Tuđmanom za osnivanje i vođenje HDZ-a. Osim toga, treba i to priznati, Veselica je ipak imao manje smisla za praktičnu politiku od Tuđmana.
Možda je za Marka Veselicu na kraju i bolje što nije bio talentiran za operativnu politiku pa i zbog toga izgubio političku utakmicu s Tuđmanom za vodstvo HDZ-a.
Visoka politika, naime, na neki način i zaprlja ljude, a od svakodnevne pragme nužne za preživljavanje na vlasti izvorna polazišta lako izblijede.
Tako da će Veseličina najveća ostavština – da se usudio govoriti dok su se drugi bojali i bio spreman za to platiti cijenu – ostati potpuno čista.
I to ga definitivno u najpozitivnijem smislu odvaja od višestoljetne tradicije sramotne hrvatske šutnje. I po tome će biti upamćen.
U vrijeme njegova života, čini se, nismo ga dovoljno nagradili (možda ni poznavali!), pa je red da mu sada, kad ga na žalost više nema među živima, još jednom kažemo – hvala, tim prije što je ova legenda novije hrvatske povijesti ostavila neizbrisivi trag.
Osudili su ga (drugi put) 1980., nakon smrti Tita, čak na 11 godina teške robije (!) samo i iz razloga što je dao intervju zapadnonjemačkom časopisu „Der Spiegel“! Nu, neprestano se pitamo, što, poglavito, mladi, znaju o tom olovnom vremenu?
U Zagrebu i dalje postoji i ulice i trgovi nazvane po komunističkoj prošlosti. Taj veliki hrvatski rodoljub nije mogao čak ništa znanstveno i javno objavljivati i na bilo koji način se pojavljivati u javnosti, od 1972. do 1990. Stoga, danas dok se sjećamo ovog iznimnog čovjeka među ostalim se moramo zapitati: gdje su i što rade njegovi progonitelji? A Veselica je bio samo jedna u nepreglednom nizu komunističkih žrtava, prije svega, „Hrvatskog proljeća“.
Sve u svemu, nismo mu se dovoljno odužili. Njegov lik i djelo mora i treba biti nezaboravno u hrvatskoj povijesti, tim prije što taj čovjek nikada nije pružao ruke da bi grabio, već da bi podao ljubav.
Marko Veselica je postao sinonimom mučeništva za demokratsku i slobodnu Hrvatsku. Oni koji odlučuju o nazivima ulica, trgova, pa i istaknutih državnih ustanova već sutra moraju iznaći način (prijedlog) da se ime Marka Veselice nikada ne izbriše, kao što je to slučaj i s nekim drugim hrvatskim velikanima, pa i Junacima hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata za koje više nitko, na žalost, ne zna ni tko su ni što su!
