Hrvatska šesta na svijetu po najnovijoj FIFA ljestvici, Luka Modrić ostao u reprezentaciji i produljio ugovor s Real Madrid, Mateo Kovačić prešao u prvaka Europe Manchester City, dogovara se, odnosno finalizira još jedna transfer bomba: Joško Gvardiol postaje suigrač Kovačiću i postaje najskuplji branič na svijetu ikada.
A kod nas na svim naslovnicama mediji vrte anketu ‘treba li Luka biti izbačen iz reprezentacije’.
Možda je sve ovo čak i dobro, možda konačno i ‘slijepi’ progledaju?
Ili sam i dalje, baš kao veliki Matoš, nepopravljivi hrvatski romantik, jer je svakom normalnom jasno da se to nikada neće dogoditi, a niti je slučajno upravo Matoš još prije stotinjak godina napisao onaj svoj čuveni osvrt o Hrvatima i načinu na koji se oni odnose prema vlastitim izdajicama ‘Hrvati su jako čudan narod. Imaju više izdajica nego cijela Europa zajedno. No, na čudan način oni postupaju s njima. Francuzi svojim izdajicama poskidaju glave giljotinom, Englezi ih povješaju po podrumima, Srbi ih jednostavno pokolju, a Hrvati ih njeguju ko najveće nacionalno bogatstvo’.
Hoće li Hrvati, konačno, poslušati savjet velikog pjesnika i prestati njegovati svoje izdajice, često u domoljubnom ogrtaču, kao najveće nacionalno bogatstvo?
Matoš je govorio ‘najnesebičniji prijatelji hrvatskog nepodmitljivog novinarstva su beogradski novčari. Abcug papa!
Najbolja preporuka za jedinu kulturnu stranku u Hrvatskoj je srpsko prezime. Ideja nacionalizma je najveća opasnost za narod hrvatski. Ukratko, najveća opasnost Hrvatu je ime Hrvat, a najveća nesreća za Hrvatsku je – hrvatstvo, hrvatska misao. Amen!
A kakav smo, mi Hrvati, narod vidjet ćemo i iz teksta kojeg je napisao AG Matoš 1909. godine. I to prije svih jugoslavija i sličnih anacionalnih državnih parodija!
Matoš uviđa sumnjičavi i nepovjerljivi dio hrvatskog naroda kojeg naziva – NAPREDNJACI!
Nije li tako i danas? Zar nam se ideje globalizma i europejstva, ali bez ikakvog nacionalnog upliva, danas ne serviraju kao nešto najnaprednije?
Sve je na vlas isto i dan danas! I to je taj zlosretni anacionalni gen koji nam se zavukao pod kožu. Vjerojatno miješanjem s raznoraznim tuđinskim osvajačima, na sjeveru Hrvatske s Germanima i Mađarima, u središnjoj Hrvatskoj s Turcima i Vlasima, a na jugu s Mlecima, Frančezima i slično.
Matoš piše:
‘Napredna Hrvatska je tamo gdje nema Starčevićeve misli. Najbolji Hrvati su Srbi. Glavni branilac ustava i hrvatskog prava je Pribičević. Glavni izdajice hrvatstva su Frank i Hrvatsko pravo. Dopušteno je s oduševljenjem besjediti samo o kralju Petru. Napadati vjeru je najbolje sredstvo širenja pučkog morala i patriotizma. Katoličanstvo je barbarstvo i zločin. Treba ga iskorjenjivati kao najveću narodnu nesreću. Pravoslavlje je narodno, hrvatsko i kulturno. U popadije dakle ne diraj ni prstom, a kamoli jezikom ili perom.
Laž je najbolje sredstvo u borbi za istinu
‘Eugen Kvaternik je nitkov. Najbolje sredstvo u borbi za istinu je laž. Hrvatstvo treba uvijek prikazivati kao misao ropstva umnog i političkog, a srpstvo treba riječju i perom slikati kao ideal političkog i kulturnog hrvatstva. Treba naše katoličke popove napadati jer je kod Srba inteligencija u slozi sa svećenstvom. Omalovažavanje hrvatske povijesti treba svojski širiti i u Pešti tužakati Hrvate. Najveće djelo naprednjačko bilo bi – ubiti Franka. Najslobodoumniji hrvatski umjetnik je nosilac reda sv. Save.
Našoj naprednoj stranci je kum čiča Pribičević. Najpokvareniji i najpodliji dio naše omladine su starčevićanci. Naprednjaštvo najstrože zabranjuje slaviti sve svece osim hrvatskog prosvjetitelja sv. Save.
Pjesnik Baudelaire je kreten jer je o njemu pisao starčevićanac. Najveći rodoljubi su Khuen i Košut jer su obojica pomagali srpsku propagandu. Najbolji hrvatski književni list je Srpski književni glasnik. Naš moral zahtijeva da književniku koji nije naprednjak ne platimo honorara, da ga denunciramo policiji i da ga napokon naši kritičari proglase budalom i propalicom.
Najbolji naši saveznici proti starčevićanskoj omladini su furtimaši. Najpouzdaniji način širenja hrvatske kulture je štampanje i pomaganje taštih grafomana muškog, ženskog i srednjeg roda. Zagreb treba pretvoriti u Zabrdo.’
‘Ne stvorivši ništa, ama baš ništa, u literaturi, naprednjaci moraju tvrditi da je njihov literarni pokret – uspješan. Kada pravoslavni i socijalisti po ulici biju, tuku i izazivaju, to je kultura. Kada se starčevićanci usuđuju braniti, to je zizibambulizam! Supilo je zlatan ‘čoek’ jer mu beogradska skupština šalje javno trostruki Živeo, a Harambašić je izdajica jer ga takvim smatraju Supilo i beogradska Skupština. Stodlaka, upravo Smodlaka, je hrvatski rodoljub jer je sumnjiv Stjepanu Radiću i jer šuruje s Talijanima i jer mu braća uče školu u hrvatskom Beogradu.
Najnesebičniji prijatelji hrvatskog nepodmitljivog novinarstva su beogradski novčari. Abcug papa! Živio nasljednik Strossmayera, črezvičajni naš rodoljubac Gospodin Patrijarh pod Magarećim Bregom.
Najbolja preporuka za jedinu kulturnu stranku u Hrvatskoj je češko prezime. Ideja nacionalizma je najveća opasnost za narod hrvatski. Ćirilica je najkulturnije pismo i treba je širiti, jer ćirilicom ne pišu nekulturni narodi kao Francuzi, Srbi, Englezi, Talijani itd. Ukratko, najveća opasnost Hrvatu je ime Hrvat.
Najveća nesreća za Hrvatsku je – hrvatstvo, hrvatska misao. Amen.’
Tako je govorio veliki Matoš.
A mi gluhi, slijepi, nijemi.
