Što stoji u Bibliji o moliteljima po trgovima?
Evo što piše u Matejevu evanđelju:
“Kad molite, ne budite kao licemjeri, koji se vole upadno moliti u sinagogama i na raskršćima, da ih vide ljudi. Zaista, kažem vam, već su primili svoju plaću. A ti kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori svoja vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, pa će ti platiti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti.” (Matej 6, 5–7)
Vide li ovdje „teolozi“ kontra (skupnih) molitelja po trgovima danas kod nas, da se oni ne nalaze kao farizeji u slučaju što ih Isus spominje? Isus govori pojedincima da uđu u svoju sobu, ali nije riječ o skupnim molitvama odnosno moliteljima.
Isus i molitva na javnim mjestima
Isus je propovijedao po trgovima, sinagogama, obalama (iz lađe), činio čudesa bilo gdje i kuda, mnoštvu na Maslinskoj gori propovijeda i čudesno nahranjuje. Zar i mi danas ne idemo u procesijama po ulicama gradova i trgovima u pjesmama i molitvama?
Nakon velike i duge procesije po gradu Zagrebu, ondašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac na trgu ispred katedrale održao je 1943. godine glasovitu propovijed. Moliti ili propovijedati nije propisano gdje, odnosno gdje je zabranjeno.
Tradicija procesija
Gdje Solinjani imaju svoju procesiju za blagdan Male Gospe odnosno rođenja Blažene Djevice Marije ili Splićani za blagdan svetoga Dujma, i tako redom drugi gradovi?
Naravno, u doba tito-komunizma to nije bilo moguće. Tko je vidio ili imao susret s procesijom u kojoj se ne moli ili ne pjeva? Trg ispred katedrale u Zagrebu nije ograđen pa da bi bio samo za određene skupine odnosno vjernike. On je otvoren za pojedinca i skupine.
Zašto parade mogu, a molitelji ne?
Zašto po trgovima mogu razne parade, Pride, skupovi stranaka, udruga i raznih propagatora, štrajkaša i kojekakvih skupina, ali skupina molitelja po nekim „teolozima“ nije mjesto po trgovima?
Ako nećemo moliti ili na neki način i vikati, pa i sa krovova kuća oko trgova, možda će i kamenje progovoriti. Kažem jer sam vidio, kao i mnogi, da je i kamenje progovorilo preko potresa u Zagrebu, a posebno križ sa tornja katedrale koji je probio krovište Kaptola do sobe kardinala Bozanića. Zar i kamenje da ne govori kad se Bogu svidi?
O križu, maču i kršćanskoj simbolici
A sad o ikonografiji kod nastupa Marka Perkovića Thompsona, kao što je mač kojeg on zabada na podiju pozornica. Jedan „teolog“ u tisku i na portalima tvrdi da kod kršćana križ i mač ne idu skupa.
Valjda je mislio na onaj križ u eteru iznad pozornice i druge figure oblikovane pomoću dronova na hipodromu u Zagrebu i Sinju. Križ u eteru iznad Thompsona odnosno pozornice nije se svidio ni mom župniku, ali mlad je još.
Povijesni primjer cara Konstantina
Neka znaju ili neka povire u povijesne izvore pa će naići kako je čuveni car Konstantin I (iz Naissusa, Niš), jedno poslijepodne, imao viziju kako je iznad njega prema nebu vidio veliki križ ispod kojega je pisalo: “U ovome ćeš znaku pobijediti!”
I da — pobijedio je u borbi protiv Maksencija koji je bio s brojnijom vojskom u Rimu 312. godine, upravo označivši zastave i štitove znakom križa. Još uvijek bezbožni car je u Milanu izdao “Milanski edikt” 313., skupa sa cezarom Licinijem kojeg je također pobijedio u jednoj od bitaka, po kojem su sve religije dobile slobodu nastupanja. Car se poslije i pokrstio.
Svetci s mačem
Upravo u njegovo vrijeme su nikla dva sveca — Juraj i Sebastijan, kao vojni časnici (dok je car bio Dioklecijan), koji su valjda imali mačeve ili sablje kod sebe. Zar ne? Kao i sveti Petar u Getsemanskom vrtu kad je osjekao uho nekome od slugu po imenu Malhus.
Isus mu je rekao: “Vrati mač svoj u korice, jer svi koji se mača hvataju, od mača ginu” (Matej 26, 52–53). Isus je vratio (ozdravio) uho Malhusu, a da mu bijesna rulja nije dala na značenju — kao i neke rulje kod nas ne daju pravo značenje našim moliteljima na trgovima, nego ih progone kao i ona rulja Isusa do smrti na križu.
Dakle, Kristov učenik je imao mač kod sebe i upotrijebio ga je. Isus mu nije rekao da baci mač od sebe nego da ga vrati u korice. Onaj križ iznad hipodroma nikome nije pao na krov od kuće ili pred sobu, ali nekome je pao u oko i odbacuje ga na svoj način.
Smiluj im se, Bože!
Nikola Bašić, Vis
