Da počnemo kolektivno slaviti političare, dnovinare, estradnjake/kurtizane, “influencere”… i to ne one koji nam donose nešto vrijedno i mijenjaju područje svog djelovanja nabolje nego – najniži soj?
Zapravo, vrlo jednostavno!
Pogledajmo obrazovanje: najbolje ocjene ne dobivaju oni koji razmišljaju i postavljaju pitanja, debatiraju s nastavnikom… nego oni koji najvjernije, papagajski ponavljaju njegove teorije.
U politici: napreduju najljigaviji, oni koji mogu najviše okrenuti, prevariti, izmanipulirati, lagati, laktariti se.
U medijima: najutjecajniji postaju oni koji guraju interese njihovih financijera iz politike, gospodarstva, farmaceutske industrije…
Na estradi: u vrhu su muškarci prilagodljivi svim režimima i okolnostima – beskičmenjaci, i žene koje se više bave elitnom prostitucijom negoli pjevanjem ili glumom.
Ti sustavi su posloženi tako da nagrađuju poslušništvo, makijavelizam i beskompromisno gaženje onih koji te sustave dovode u pitanje.
Samim time, na vrh guraju najveći i najsmrdljiviji mulj, klatež koja bi van sustava bila na dnu kace.
Takvi bivaju nagrađeni novcem, položajem, društvenim utjecajem…
A ovce im pliješću, zaslijepljene njihovim titulama, automobilima, krpicama, torbicama, putovanjima. Nesposobne vidjeti da je sve to tek nagrada za prodanu dušu.
I zaključiti da se radi o sjaju koji nije samo lažan, već kada se reflektori ugase ostaju samo – teški jad i bijeda, koje može podići samo pravi sjaj.
Sjaj Puta, Istine i Života.
Izvor:Ivan Pokupec
crodex.net
