Sljedeća dvije vijesti nam pokazuju budućnost, djelić onoga prema kakvom društvu idemo. Pretpostavljam kako oni koji ovaj tekst pročitaju ionako od ranije razumiju implikacije ovakve vijesti.
Problem je što velika većina niti razumije, niti ih zanima a niti prate ovakve stvari . A to su stvari koje oblikuju društvo naše bliske budućnosti. Pitanje je ipak koliko je dijeljenje ovakvih vijesti produktivno a koliko je kontraproduktivno. Ako samo pratimo i dijelimo ovakve stvari, zgražajući se usputno, dok pri tom ne činimo ništa da ovakve stvari onemogućimo, onda je sve što radimo ustvari privikavanje i sebe i drugih na distopiju koja dolazi.
Kada su nam prvu kameru postavili na bankomat, to je bio signal. Kada su ih postavili u banke i na benzinske, tada se već mogla vidjeti zacrtana putanja i kamo sve to vodi. Samo što, kao i obično, nitko ne želi gledati.
Ovo pišem iz grada koji već godinama ponosno na svom ulazu ima istaknutu ploču na kojoj stoji : ” ovaj grad je pod videonadzorom. ” I to bi trebalo zvučati kao nešto pozitivno. Nešto što je potrebno s ponosom naglasiti. Objašnjenje ( čitaj-izgovor) bilo je, naravno, zbog naše sigurnosti.
Za sve ove godine, dva puta mi je trebala pomoć tih kamera: jednom zbog krađe osobnih stvari a drugi put jer mi je netko udario auto na parkingu, počinio veliku štetu te pobjegao. Kamere, kada su trebale ispuniti svoju proklamiranu svrhu, ili nisu radile ili nisu pokrivale taj dio grada. Pojeo vuk magare.
Ono što kamere zaista jesu radile jeste snimanje i naplaćivanje kazni zbog najbenignijih prekršaja. Tako sam platio kaznu za:
Strašnu vožnju od 61 km/h ondje gdje je ograničenje 50 km/h; kratko zaustavljanje kraj pekare, ondje gdje nikako ne smetam i ne ugrožavam promet i ondje gdje se policija isto tako uredno zaustavlja; nepropisno parkiranje na način da sam izašao iz gabarita parkinga tako što sam jednim kotačem nagazio zebru.
Itd…
Kao što vidimo, kamere ispunjavaju svoju svrhu. Svoju istinsku svrhu: stalni nadzor građana. I kažnjavanje.
Pa iako se privikavamo da se kamere (sve moćnije i sofisticiranije) nalaze skoro pa svugdje i reklo bi se da ih više ni ne opažamo te su postale dio svakodnevnice, ono što se događa u nama je taj stalni osjećaj da smo promatrani. Stalni osjećaj prismotre i kontrole, tjeskobni osjećaj da ako se ne ponašamo u skladu sa zadanim normama, bit ćemo kažnjeni.
Posljedično, to nam mijenja ponašanje prema okruženju. Ali iznutra se odvijaju još maligniji procesi. Prisilno postajemo sve sličniji koloniji mrava, košnici pčela, ili ako baš hoćete Borgu iz Zvjezdanih Staza. Kolektivna svijest Borga još nije dosegnuta ali sačekajte samo da nas sve stignu umrežiti i povezati nam umove u njihov digitalni svijet koji nam grade.. A to je tu, iza ćoška.
Pa, dobrodošli u svijet Velikog Brata. Puno moćnijega od onog Orwelovog.
Pitanje je, dokle ćemo gledati kako oko nas stežu sve represivniju i moćniju digitalnu omču posvemašnjeg nadzora i kontrole a da pri tom šutke pristajemo na sve to. Jer kada kronološki spojimo točkice, točkice se pretvaraju u crtu. A ta crta nam jasno pokazuje kako izgleda bliska budućnost.
“Što me briga, meni to neće učiniti” reći će neki slučajni čitatelj ovoga teksta. Možda, ali samo možda i neće baš tebi. Ali tvojoj djeci sigurno hoće.
Zapitaj se u kakvom svijetu ostavljaš svoje dijete da živi. I kome ga ostavljaš?
Nemojmo se prema ovome ponašati kao prema nekoj prirodnoj neminovnosti. Možda ne možemo predvidjeti i spriječiti potres, ili nastanak novog ledenog doba. Kada kiša pada, onda pada, i to je to, sačekamo da prođe.
Ali ovo nije prirodan proces i ovo nije zapisano u zvijezdama. Ovo nije zadatost niti sudbina.
Napredak tehnologije i znanosti ne podrazumijeva implementiranje sustava za masovni nadzor i kontrolu cjelokupnog čovječanstva 24 sata u danu, 7 dana u tjednu. A nijednom normalnom prosječnom čovjeku ne treba 5G.
Brži internet, 5G i sve što uz to ide, potrebni su samo onoj manjini koja pomoću tih tehnologija želi vladati svima ostalima.
Čovječanstvo ne mora ići u ovome smjeru, tehnologija se ne mora koristiti ovako. I, ne, ovo svakako nije društveni napredak. Ovo je napredak tehnologije na štetu napretka čovjeka kao takvog a na korist šačice onih koji su tu tehnologiju i znanost podjarmili za ostvarenje svojih osobnih megalomanskih interesa.
