‘Princip je isti, sve su ostalo nijanse’, stihovi su pjesme Đorđa Balaševića koji nikad kao danas važe u hrvatskim mainstream medijima.
Oni više nisu ‘ogledalo slobode’ ni ‘čuvari demokracije’, kako im se nekada tepalo, već širitelji mržnje i huškanje javnosti protiv svakoga tko ne dijeli njihovo mišljenje, odnosno mišljenje vlasnika medija, obilato financiranih državnim novcem, piše paraf.hr
Tako isti novinari danas vrijeđaju i omalovažavaju bivšeg saborskog zastupnika Ivana Pernara, koji u Zambiji svjedoči protiv osmero hrvatskih optuženika za trgovinu djecom, kao što su jučer vrijeđali i omalovažavali sve koji su izražavali sumnje u djelotvornost i potrebu višestrukog cijepljenja protiv covida-19.
Zbog toga što se svojevoljno stavio u službu pravde, Pernar je danas zao i zlurad, a njegovo je ponašanje socio-patološko, kako primjerice piše Sanja Modrić na portalu Telegram.
Ista je persona jučer trećinu hrvatskih građana, znači najmanje milijun ljudi, nazivala neobrazovanim i zatucanim osobama, iako su među njima brojni sveučilišni profesori i doktori znanosti.
A takvih Sanji Modrić ima u svakom od hrvatskih mainstream medija.
Stvarnost koju pokušavaju nametnuti građanima potpuno je različita od onoga što se uistinu događa, i sve više ljudi postaje toga svjesno. Zbog toga postaje sve jasnija podjela između mainstream medija i malih neovisnih medija, kojima ne upravlja politika ni interesi oglašivača.
Sve više ljudi informira se upravo putem malih, nezavisnih web portala, ponekih tiskovina ili lokalnih televizija dok samo manjina i dalje guta nebuloze koje im serviraju razne Sanje Modrić.
A kako one izgledaju najbolje pokazuje Pernarov primjer:
Tko je Sanja Modrić?
Sanja Modrić (Zagreb, 1954.) komparativnu književnost i engleski diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Specijalizacije: American Society of Newspaper Editors Scholarship (SAD, 1993.) i Michigan Journalism Fellowship (SAD, 1998.). U novinarstvu je od 1979. (Borba, Slobodna Dalmacija, Novi list, Tjednik), od 1998. u Jutarnjem listu kao urednica unutrašnje politike, pomoćnica odnosno zamjenica glavnog urednika.
Sanja Modrić za vrijeme Vlade Ive Sanadera pisala je u Jutarnjem listu, tada ga podržavajući, zatim od 2010. godine počinje pisati za Novi list, a od 2015. njezini se tekstovi mogu naći na Autografu a sada na Telegramu.
Ono što je nekada bila Mila Štula (bivša žena Vanje Špiljka) to je danas u hrvatskom novinarstvu – Sanja Modrić.
Prvo se treba zapitati: tko je ona, odakle joj pravo da kao u vrijeme dok je žarila i palila u raznim jugoslavenskim medijima i tada također s još više pjene na ustima, pisala svoje sastavke kao “general Kadijević” uopće na bilo koji način može bilo kome u Hrvatskoj držati lekcije.
Ako tko treba odbaciti hipokriziju, onda je to ona. Ako se tko ponaša kao da je popio svu pamet svijeta, onda je to ona. Ako je tko bahat i narcisoidan, onda je to ona. Ako je tko umišljena veličina, onda je to ona.
Ova novinarka nikako ne može shvatiti da više ne živi i radi u Jugoslaviji, kad je mogla mljeti praznu slamu, proganjati one koji slave Božić, pa je svojevremeno napisala i ovo: “I tako kod nas svaki Božić bude zatrovan porukama s oltara od kojih ti se kosa diže na glavi i umjesto da krijepe, obasjavaju, pridobivaju za ljudskost i općenito čine život podnošljivim”… Zatim se “naša Štula” pita, kao da je pobjegla iz neke psihijatarske ustanove:”..gdje samo nalaze takve nakaradne fraze kojima se služe u Božje ime, gdje sve to smišljaju i na koga li se ugledaju u svom bijesu”.
