Prije nekoliko dana, svijet je svjedočio nevjerojatnoj igri života i smrti glavnog čovjeka Irana – ajatolaha Alija Hamneija. I dok su službeni mediji pokušali umanjiti dramatičnost situacije, zahvaljujući neslužbenim kanalima, doznali smo da je američki predsjednik Donald Trump navodno poslao dojavu koja je ajatolahu spasila glavu.
Zamislite to – “Veliki Sotona”, kako ga zovu u Teheranu, upozorava “Vrhovnog Vođu” da mu život visi o koncu. I to ne iz samilosti, nego zato što je nestanak Hamneija trenutačno loš za Trumpove planove. Kako to već biva, geopolitika ne poznaje prijatelje, nego interese.
I sad – nova epizoda.
Ajatolah bježi u Moskvu?!
Prema informacijama koje kruže, razmatra se evakuacija Hamneija u – pazite sad – Moskvu! Kod starog KGB-ovca i psihogeostrateškog lutkara Putina, koji je poznat po tome da mu saveznici traju taman toliko dok mu više ne trebaju. A kad prestanu biti korisni – evo ti otrova u čaju, prozora bez stakla ili metka iz ‘nepoznatog’ smjera.
Nije baš najmudriji izbor. Možda bi ajatolah ipak bio sigurniji u Tel Avivu. Tamo, ako te i uhvate, imaš kakvo-takvo pravo na suđenje. A i da padneš s kata, bar se zna tko je čistio stepenice.
Vojska koja ne zna čuvati vlastitu glavu
Iran se voli prikazivati kao velika sila, otporna na sve zapadne utjecaje, spremna na rat, ponosna na svoj suverenitet. Ipak, kad ti život lidera ovisi o obavještajnoj milosti bivšeg američkog predsjednika, a jedina “sigurna kuća” ti je bunker u Moskvi, onda stvarno moraš preispitati gdje ti je nacionalna sigurnost.
Jer što reći o državi i vojsci koja ne može zaštititi ni vlastitog vrhovnog vođu? Ako je netko simbol sustava, onda je to Hamnei. Ako on pada – pada simbol režima. A simbol koji mora tražiti azil u tuđem dvorištu, jasno poručuje: kod kuće više nije sigurno.
Iran je možda na papiru regionalna sila, ali u stvarnosti djeluje kao improvizirani teatar nesigurnosti.
Kad ti Putin postane plan B, a Trump – neželjeni, ali nužni spasilac, onda znaš da više nisi gospodar vlastite sudbine. Nema tu više ni ideologije, ni ponosa, samo gola borba da režim preživi još jedan dan. I nije to više pitanje vjere ili neprijateljstva prema Zapadu – to je pitanje pukog preživljavanja u sustavu koji se urušava iznutra.
