Muk i tišina. Ili tek poneka štura, iznuđena ili s namjerom da se nastavi sa zataškavanjem zločina plasirana informacija mogu se pročitati u medijima nakon što je Merzuk Aletić, umirovljeni policajac iz Donjeg Vakufa, pred istražiteljima SIPA-e 28. studenoga na Rostovu pucao sebi u glavu.
Politička zaštita
Aletić je počinio samoubojstvo u trenutku kada je trebao otkriti dokaze zločina koji se pomno skrivaju više od 30 godina, lokacije s tijelima većine nasilno odvedenih hrvatskih logoraša kojima se trag gubi upravo na Rostovu. Potvrdila su to i iskapanja u ljeto 2020. godine nakon što su na Rostovu, sasvim slučajno, prilikom gradnje vikendice otkrivene kosti te su na toj lokaciji prilikom ekshumacija, koje je izvršio Institut za nestale osobe BiH po nalogu Tužiteljstva BiH, pronađeni posmrtni ostaci četvorice iz skupine od 21 logoraša. U posjedu Tužiteljstva BiH već su godinama dokazi da su o njihovoj sudbini odlučili ratni gospodari života i smrti u Bugojnu – Dževad Mlaćo, predsjednik Ratnog predsjedništva, i Selmo Cikotić, zapovjednik Operativne grupe Zapad Armije RBiH, u čijoj je zoni odgovornosti bilo Bugojno. Među ostalim, i Mlaćin ratni dnevnik u kojemu detaljno opisuje tajne likvidacije, a odavno im je na raspolaganju i Cikotićeva prepiska s Enverom Hadžihasanovićem u kojoj Cikotić skupinu zarobljenika odbija prebaciti u Zenicu. Oba dokumenta više su puta objavljena u medijima.
No, Mlaćo i Cikotić cijelo vrijeme, uživajući političku zaštitu SDA, ali i pojedinih međunarodnih dužnosnika, pa čak i diplomata, izbjegavaju optuženičku klupu. Najočitije je to bilo upravo u vrijeme dok su iskopavana tijela nestalih hrvatskih logoraša na Rostovu. Istodobno je u Sarajevu Selmo Cikotić preuzimao jedan od brojnih ministarskih mandata za koji ga je kandidirao SDA, a kandidaturu mu omogućilo pravosuđe BiH koje je i u ovom slučaju palo na ispitu jednakosti svih pred zakonom.
Cikotić i Mlaćo zaštićeni su sve ove godine, a otkrivanje lokacije s tijelima većine nestalih, uz svjedočenje egzekutora u ovim zločinima, može ih konačno izvesti pred lice pravde. Svjedočenje Merzuka Aletića, uz otkrivanje lokacije tijela 11 od 15 nasilno odvedenih logoraša za kojima se još traga, Mlaću i Cikotića stajalo bi slobode. Prema saznanjima tima istraživača Vecernjeg lista BiH , Merzuk Aletić bio je svjedok pokajnik.
Kao pripadnik zloglasne postrojbe El Mudžahid, stacionirane na Rostovu, osobno je, po nalogu bošnjačkog političkog i vojnog vrha, sudjelovao u likvidaciji čak 15 zatočenih Hrvata nakon njihova nasilnog odvođenja iz logora, uključujući i četvoricu čija su tijela pronađena na Rostovu. Postrojbu, čiji je pripadnik bio Aletić, na Rostovu je u vrijeme rata postrojio i nekadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović. Dakle, Aletić je bio ne samo važan već i jedan od ključnih svjedoka, jedan od rijetkih koji su najprije pristali svjedočiti i otkriti lokaciju masovne grobnice s tijelima 11 nestalih logoraša, da bi se potom iz samo njemu znanih razloga predomislio i odlučio nastavak zavjeta šutnje o zločinu platiti vlastitim životom. Ipak, iako važan, prema saznanjima koja imamo, Aletić nije bio jedini svjedok te se istraga koja vodi do Mlaće i Cikotića, a potom i do bošnjačkog političkog i vojnog vrha, nastavlja. Osim lokacije s tijelima 11 nasilno odvedenih logoraša, tragat će se i za tijelima njih još četvorice. Prema saznanjima do kojih smo došli iz naših izvora, jedno od tijela je na sasvim drugoj lokaciji, a tajnu o preostala tri zna Enes Handžić koji je, uz Senada Dautovića, najviše pozicioniran od dosad osuđenih pripadnika muslimanske Armije RBiH i bošnjačkih službi sigurnosti za zločine nad Hrvatima Bugojna.
Cijeli članak možete pročitati na vecernji.ba .
