Već danima putem medija iz R. Hrvatske slušamo kako nitko nije diskriminiran mjerama koje je donio nacionalni stožer. S druge strane državljani Hrvatske iz BiH misle drugačije i malo je reći da su razočarani odlukom da mogu preko granice u svoju matičnu državu samo na 12. sati bez ikakvih ograničenja. Kap vode koja je prelila ionako punu čašu gorčine gorčine je bila odluka da državljani Srbije mogu preko granice u Hrvatsku bez ograničenja i potvrda.
Sada ja branitelj iz Hercegovine koji je ratovao u Hrvatskoj pitam za prijatelja jesmo li mi diskriminirani? Što mislite draga braćo Hrvati da smo mi tenkove koje smo zaustavili u Pologu pustili nakon 12 sati? Na ovo pitanje ne mogu odgovoriti ovi iz stožera jer su oni bili daleko od tenkova i ratišta. Draga braćo mi smo dankom u krvi platili samostalnu i slobodnu Hrvatsku u koju danas ne možemo.
Drugo pitanje glasi što bi bilo kada bi sportaši iz Bosne i Hercegovine koji nastupaju za Hrvatsku napustili sportski teren u 12 minuti svojih mečeva. Naš Bojan je nakon naporne sezone u Americi došao igrati za reprezentaciju, dao sve od sebe i u suzama napustio teren. Ne tako davno naš Igor je ozlijeđen igrao za rukometnu reprezentaciju koja je usput skoro pa cijela iz Hercegovine i nije se štedio. Naši tenisači iz Međugorja donijeli su Hrvatskoj toliko titula, kao i naši karataši sa Širokog Brijega. Izbornik nogometne reprezentacije koja je donijela svjetsko srebro Hrvatskoj je iz Livna. Mogao bih tako nabrajati do sutra, ali znam da to ne dopire do ovih koji su nas napravili građanima drugog reda.
Nisam nikakav stručnjak ali opet pitam, ovaj puta za drugog prijatelja gospodu koja donosi mjere sljedeće: Po čemu nismo zarazni ako se zadržimo u svojoj državi 12 sati, te po čemu jesmo ako budemo više od tih 12 sati?
Naravno da se ovo gore nabrojano neće nikada dogoditi jer Hrvati iz BiH nikada neće okrenuti leđa svojoj Hrvatskoj, kao što je ona sada okrenula njima.
I za kraj poruka onima koji nas predstavljaju u Hrvatskoj glasi: Nemojte nas više braniti, niste ni do sada!
