J.R.R. Tolkien je napisao: “Gospodar prstenova je, naravno, temeljno religiozno i katoličko djelo; isprva nesvjesno, ali svjesno u kasnijoj reviziji.” U osnovnoj viziji “Gospodar prstenova” nije kršćanska alegorija, već izmišljeni mit o kršćanskim i katoličkim istinama. Ali to predstavlja problem za filmaše. Jer kršćanin, posebno kada je riječ o filmovima, a i publika, mora VIDJETI sve što je važno za priču. Dakle, sukob ne može biti nešto u što se protagonist upušta isključivo na duhovnoj ili emocionalnoj razini – teme što su krivnja, oprost, opravdanje ili iskupljenje. Izvor sukoba mora biti vidljiv.
Srećom – ne, nazovimo to providnošću – Tolkien je proveo cijeli život stvarajući (kako ga je nazvao) Međuzemlje s bićima koja predstavljaju sve što je dobro i loše na našim zemaljskim putovanjima. Tako postoje patuljci, vilenjaci, orci, čarobnjaci, hobiti, enti, trolovi, Uruk-hai i barem jedan Balrog – svi sa svojim jezicima, kulturama, poviješću i mitovima – koji su s ljudima uključeni u veliku i epsku bitku sa zlom”, piše Stan Williams na portalu Catholic education, a prenosi hkm.hr.
Sama borba protiv zla ne čini “Gospodara prstenova” temeljno kršćanskim i katoličkim; a ipak postoji mnogo načina na koje film jest i kršćanski i katolički.
Kršćanski mit
1. Tama prožima Međuzemlje u kojem su ljudi, zvijeri i priroda pozvani u avanturu prepunu opasnosti i nade. Evo kako glumac Elijah Wood, koji je utjelovio Froda Bagginsa, objašnjava dominantnu temu filma: “Koliko god stvari bile loše, koliko god zla bilo na ovom svijetu, uvijek postoji nešto dobro za koje se vrijedi boriti i što je vrijedno truda.”
2. Jedan Prsten ilustrira kako zlo može namamiti i porobiti. Prekrasni zlatni prstenovi primamljivi su za nošenje. Ali kada ih stavimo na prst, izjavljujemo svoju privrženost i odanost njihovom vlasniku.
3. Gandalf i Saruman, iako to nije prava analogija, imaju osobine, ciljeve i iskustva slične onima Isusa i Sotone. Gandalf je čak iskušavan u bitci sa Sarumanom, dok je Krista u pustinji iskušavao Sotona.
4. Zlo je parazitsko i može uništiti samo ono što je stvoreno. Sve što je Bog stvorio u Međuzemlju (i u našem svijetu) je dobro. Izopačenje i kvarenje stvorenoga je zlo. Dobro može postojati samo po sebi. Zlo može živjeti samo od onoga što je dobro.
5. Kao i svi kršćani, Frodo je pozvan riskirati svoj život kroz veliku opasnost kako bi spasio druge. Čini se da Frodo, kao i mi, nije dorastao zadatku. On nema nikakav očiti talent prikladan za rat. Ali je izabran, kao i mi. Svi smo mi potrebni da bi se ispunio veliki Božji plan; pa čak i najnevjerojatnija i najodvratnija zvijer nalik Gollumu neophodna je u našem životu A kad Frodo pita: “Što može mali hobit?” – Izaija odgovara: “Djetešce njih će voditi” (Iz 11,6).
7. Kao i svi kršćani, Tolkienovi likovi pozvani su igrati uloge u priči koja je mnogo veća i važnija nego što su svjesni. Kao što nismo svjesni svega što se dogodilo prije nas, tako i Gandalf, na kraju Hobita, kaže Bilbu: “Ti zapravo ne pretpostavljaš, zar ne, da su sve tvoje avanture uspjele pukom srećom, samo za tvoju korist? Ti si ipak samo sasvim mali momak u velikom svijetu!”
8. Postoji čežnja za povratkom kralja. Kao što kršćani čeznu za povratkom Krista Kralja, tako i slobodni ljudi Međuzemlja čeznu da njihova kraljevstva ponovno budu ujedinjena u miru i pravdi pod zakonitim nasljednikom.
9. Prstenova družina sastoji se od različitih likova s različitim darovima prikladnima za borbu protiv zla – raznolikost ih ujedinjuje. To je poput raznolikosti duhovnih darova i vremenskih talenata danih različitim članovima kršćanske zajednice za jedinstvo tijela Crkve – kako bismo bili ovisni jedni o drugima.
10. Po odlasku iz Loriena, svaki od članova družine dobiva prilagođene vilenjačke ogrtače s kapuljačom poput oklopa koji sv. Pavao spominje u Ef 6,10-17. Međutim, Tolkien nije volio alegoriju, tako da ogrtači nisu baš poput oklopa spasenja koji spominje sv. Pavao, ali imaju mistične osobine velike moći koje ih čuvaju u borbi sa zlom.
Katoličko srce filma
11. To su sakramenti, a ne simboli. Za njihovo putovanje, Galadriel milostivo daruje Družinu – koja predstavlja Crkvu – sedam mističnih darova; to nisu samo simboli, već svjetlucavi odrazi sedam sakramenata Crkve – koji kroz vremenite obrede prenosi duhovne milosti. A u svom Ogledalu Galadriel ismijava reformatorsko ruganje euharistijskom čudu u misi kada kaže: “Jer ovo bi, vjerujem, tvoj narod nazvao magijom; iako ne razumiju jasno što znače; i čini se da iste riječi koriste za prijevaru neprijatelja.”
12. Kao što se milost i stvaranje doživljavaju kroz sakrament, tako se kontrola i uništenje doživljavaju kroz anti-sakrament – Jedan Prsten. Prsten koji Frodo nosi nije simboličan, već djeluje kao antisakrament. Ovisno o duhovnom raspoloženju osobe, sakrament doslovno dopušta da milost i život utječu u osobu kroz fizičko područje. Isto tako, u Međuzemlju, duhovno raspoloženje likova čini ih manje ili više podložnima antisakramentalnoj moći Prstena koji, ako se nosi, nositelju doslovno donosi zlo i uništenje.
13. Protagonisti teže apsolutima, odbijajući svaku spremnost na kompromis ili relativiziranje. U Međuzemlju postoji apsolutnost onoga što je ispravno, a što pogrešno. Nema naznake moralnog relativizma koji razdvaja različite narode, rase ili tvorce slobodnih zemalja. Aragorn kaže Eomeru: “Dobro i zlo nisu se promijenili od jučer; niti su jedno među vilenjacima i patuljcima, a drugo među ljudima.”
14. Protagonisti prihvaćaju patnju kao uvjet za izvođenje svog spasenja. Nije dovoljno samo vjerovati ili imati vjere. Da bi se oslobodio tiranije zla, svaki od naših protagonista mora se žrtvovati i naporno raditi kroz veliku opasnost kako bi osigurao svoje spasenje i ispravno uređenje svoga svijeta.
15. Shire, opisan kao idealna zajednica, odražava učenje katoličkoga socijalnog nauka. Hobiti imaju koristi od strukturirane zajednice s malo formalne organizacije i manje sukoba. Rade samo toliko da prežive i inače uživaju u međusobnom društvu. Nema ljubomore i nema pohlepe, a rijetko tko učini nešto neočekivano. U Shireu postoji određena punina i milost koja kao da prirodno dolazi iz nesebičnosti.
16. Gandalf, upravitelj svega dobrog na svijetu, odražava papinstvo. Gandalf je vođa slobodnih i vjernih, ali tvrdi da ne vlada nijednom zemljom. Kao što su pape u povijesti činili s kraljevima i carevima našega svijeta, tako i Gandalf kruni kraljeve i blagoslivlja ih da vladaju u pravdi i miru.
17. Ideologija Međuzemlja odražava čvrstu moralnu hijerarhiju, a ne individualizam. U Međuzemlju nema demokracije ili republike. Postoje duhovni vođe poput Gandalfa, i kraljevi poput Theodena i Elessara s gospodarima i vazalima. Nema obrane individualizma, nema zahtjeva za izborom i nema opravdanja da pojedinac slijedi svoju savjest.
18. Postoji mistična Gospa, poput Blažene Majke, koja se čudesno odaziva na molbe za pomoć. Gospa se zove Varda (ili na vilenjačkom Elbereth ili zvijezda-kraljica) i iako se nikad ne vidi, opisuje se kao sveta i kraljica; a kad se zazove njezino ime – “O Elbereth! Gilthoniel! – kao što Frodo i Sam povremeno čine, slijede čuda koja štite potragu i pobjeđuju sadašnjeg neprijatelja.
19. Znak križa. Na kraju prvog filma (i na početku druge knjige) Aragorn kleči pokraj smrtno ranjenog Boromira — i dok umire, Aragorn čini rudimentarni znak križa, dodirujući prvo svoje čelo, a potom i usne. To je pozdrav Onome koji je sve stvorio.
20. Postoji i posljednje dijeljenje čaše i kruha, što podsjeća na starozavjetnu manu i njezino ispunjenje u Euharistiji. Prije nego što Družina pođe iz Loriena, Galadriel zamoli svakoga da sudjeluje u oproštajnom ritualu i pije iz zajedničke čaše. Još značajnija je mistična vilenjačka hrana koja se daje družini – lembas ili putni kruh. Mala količina ove natprirodne hrane drži putnike sitima mnogo dana.
Sve navedeno može gledanje ili čitanje “Gospodara prstenova” učiniti zanimljivijim i pronicljivim iskustvom i za kršćane i za katolike, zato ga od srca preporučamo!
