Dok mediji i političke elite u Njemačkoj, Francuskoj i drugim zapadnim državama dižu paniku zbog Thompsonovog koncerta u Hrvatskoj, valja postaviti jedno jednostavno pitanje: Zar doista nemaju većih problema kod kuće? Čini se da je lakše upirati prstom prema Hrvatima i njihovim pjesmama nego pogledati u vlastito dvorište – dvorište koje se urušava.
Od sigurnosti do straha – kako su zapadne metropole postale zone nelagode
Nekoć su Pariz, Berlin i Stockholm bili simboli reda, sigurnosti i urbane sofisticiranosti. Danas su sve češće poprišta brutalnih zločina, masovnih obračuna bandi, paljevina automobila, silovanja i ubojstava. U nekim četvrtima velikih gradova policija gotovo i ne ulazi bez posebnih jedinica, a stanovništvo živi u strahu i nesigurnosti.
U Njemačkoj se bilježi rekordna razina nasilnih zločina. U Francuskoj su neredi i palež već gotovo normalna pojava. Švedska, nekoć najmirnija europska država, danas se bori s valom bombaških napada i kriminalnih bandi koje ne priznaju državni autoritet.
Dekadencija i ideološki inženjering
Istovremeno, zapadna društva boluju od moralne dezorijentacije. U školama se više ne uči o nacionalnom identitetu, već o “teorijama identiteta”, rodovima, i novim “pravima”. Kultura krivnje i autošovinizma postala je dominantna paradigma – pa nije ni čudo da se slave svi narodi osim vlastitog, a da je domoljublje sumnjiv pojam.
Zanemarivanjem obitelji, tradicije, vjere i vlastitog kulturnog nasljeđa – zapad je izgubio kompas. Oni koji se tome protive proglašavaju se ekstremistima, a javna debata guši se pod teretom političke korektnosti.
Demografski slom – narodi koji nestaju
Možda najtragičnija posljedica svega je demografski kolaps. Njemačka i Francuska već desetljećima bilježe natalitet ispod razine održivosti. Bez imigracije, njihovo stanovništvo bi rapidno padalo. No, i tu se otvara nova rana: integracija ne funkcionira, a paralelna društva sve su vidljivija.
I dok se čitavi narodi tope i nestaju, energija se troši na komentare o “kontroverznim pjesmama” i „simbolima” u Hrvatskoj. S meta se skreće pažnja – jer pogled u zrcalo boli.
Prvo pomesti pred vlastitim pragom
Umjesto da analiziraju Thompsonove koncerte i moraliziraju o Hrvatskoj, zapadne elite i njihovi mediji trebali bi se zapitati:
- Kako su od sigurnih država stvorili društva u kojima se građani boje izaći navečer?
- Zašto više ne rađaju djecu?
- Gdje su nestali njihovi identiteti, vjera i osjećaj pripadnosti?
Jer ako se trendovi nastave, pitanje nije hoće li nestati tradicionalna Europa – već koliko još desetljeća treba da taj nestanak postane nepovratan.
Bilo bi dobro da poslušaju poruku Marka Perkovića Thompsona ako im već nije kasno:
“Zato hoću poručiti cijeloj Europi da se vrati svojim korijenima, svojoj tradiciji, svojim kršćanskim korijenima jer jedino tako može biti ponovno snažna”, rekao je.
