Jedan profesor ekonomije u Švedskoj ispričao je priču koja najbolje objašnjava zašto socijalizam nikada i nigdje nije dugoročno uspio. On sam nikada nije oborio nijednog studenta na ispitu – sve dok nije naišao na generaciju koja je vjerovala u „čaroliju socijalizma“.
Studenti su tvrdili da bi društvo u kojem nitko nije bogat, nitko siromašan, a svi jednaki – bilo pravedno i održivo. Profesor im je, međutim, odlučio dokazati suprotno – ne riječima, nego eksperimentom.
„U redu“, rekao je, „od sada ćemo zbrajati sve vaše rezultate s ispita i dijeliti ih s brojem studenata. Nitko neće pasti, nitko neće dobiti najbolju ocjenu – svi će imati isto.“
Rezultat prvog ispita bio je prosjek dovoljan za prolaz. Oni koji su učili marljivo bili su razočarani, a oni koji nisu učili – oduševljeni.
Na drugom ispitu, vrijedni su uvidjeli da njihov trud nema smisla jer nagrada nije osobna, dok su lijeni nastavili iskorištavati sustav. Prosjek je pao na jedva dovoljan.
Na trećem ispitu – svi su pali. Nitko više nije imao motivaciju učiti.
Profesor je zaključio:
„Evo vam najjednostavnijeg primjera zašto socijalizam uvijek propada. Kada pola ljudi shvati da ne mora raditi jer će se drugi brinuti o njima – a oni koji rade shvate da nema smisla truditi se jer sve što proizvedu pripada i onima koji ne rade – tada je to kraj svake zajednice i nacije.“
Naravoučenije je jasno: jednako društvo ne stvara se oduzimanjem motivacije i gušenjem sposobnih, nego stvaranjem pravednih uvjeta gdje se trud, znanje i rad isplate. Sve ostalo vodi u propast.
crodex.net
