Djelovanje gradskih vlasti se polako pretvara u tragikomediju te potvrđuje kako se svaka pompozno najavljena “ljubav” pretvara u farsu.
Došavši na vlast s agendom o brizi za radnika, malog čovjeka te za čistoću, u smislu gospodarenja otpadom, nova vlast se polako od Svetoga Nikole pretvara u krampusa.
Prvo što su napravili, u maniri najvećih liberala, odlučili su uštedjeti na najslabijima. Kresali su se izdaci za najugroženije, stipendije, potpore, a u gospodarenju otpadom, pokazali su savršenstvo nesnalaženja i nesposobnosti te u konačnici i nebrige za građane.
Na prvi pogled, slušajući njihova obećanja i planove, čovjek bi pomislio da će u smislu gospodarenja otpadom, osim unaprjeđenja sustava i metoda zbrinjavanja otpada, stimulirati i unaprijediti primanja onih koji s otpadom rade ali paradoksalno, zagrebačka gradska vlast, šteti na onima koji su jedini jamac kvalitete odvoza i zbrinjavanja otpada.
Tomašević osvetoljubivo objavljuje plaće radnika u čistoći koji s prekovremenim, radom u smjenama, vikendima i praznicima dobiju jedva 5000 kuna, i to prikazuje kao njihov bezobrazluk, jer eto, masno su plaćeni.
Istodobno, gradska vlast dijeli šakom i kapom materijalna sredstva raznoraznim nevladinim udrugama podobnog svjetonazora i ideološke matrice.
Jednostavno rečeno, vlast omogućava bolji život parazitima iz vlastitog legla, preko leđa gradskih čistača i ne samo njih.
I ne, ne bi me nimalo čudilo da dušebrižnici nad pravima i životom malog čovjeka, radnika te iste radnike ne škartiraju a na njihovo mjesto dovede, za vlast, društveno poželjnije i omiljenije radnike iz Pakistana, Nepala ili Indije. Ili možda iz Konga ili Zambije. Sud u Zlataru blagoslivlja operaciju bez pogovora.
Njima možda i povećaju plaće.
Izvor:Davorin Karačić
