Mit o “podjeli Bosne” u Karađorđevu je dokaz o lažima koje su godinama, još za vrijeme rata dok je Hrvatska bila ubijana, paljena i mučena, plasirane hrvatskom narodu. Najveća laž je bila navodni dogovor Tuđman-Milošević o podjeli Jugoslavije, napose Bosne i Hercegovine.
Tvrdilo se da je podjela dogovorena 1991. u mjestu Karađorđevo, Srbija. Rat je odnio desetine tisuća života i strahovitih razaranja i samo to je više nego dovoljan argument za besmislicu te teze.
Činjenica je da je i Borisav Jović, najbliži suradnik Slobodana Miloševića, predsjednik Predsjedništva SFRJ u vrijeme sastanka u Karađorđevu, također i haaški svjedok(nažalost ne i optuženik), potpisao izjavu Haaškome sudu u kojoj tvrdi: “da je takav dogovor o podeli Bosne Mesićeva izmišljotina putem kojim je namjeravao da diskredituje Tuđmana s kojim se bio sukobio”.
Činjenica je također da je prva verzija priče o “podjeli Bosne”, sredinom 1991. godine, od glasine o tome kako je Milošević nudio Tuđmanu “podjelu Jugoslavije”, ali se nisu dogovorili, prerasla tijekom godina, u novim verzijama i interpretacijama, u “dogovor o podjeli Bosne”, zatim u “vojni savez” o “podjeli Bosne”, da bi finale bio u “dogovorenom ratu”. I sve to bez novih dokaza i argumenata.Na temelju čitavog proučavanja,ne postoji nikakav dokaz i ništa se ne događa sukladno tom navodnom dogovoru.Zagovornici te teze da je on s Miloševićem dogovorio podjelu BiH u Karađorđevu ne mogu pogoditi datum tog sastanka, ne mogu pogoditi točan sadržaj osim da se radilo o podjeli Bosne.
Često se o tome govori kako je predsjednik Tuđman želio podijeliti BiH tako da Hrvatska dobije jedan model Banovine Hrvatske. Jedan od najvažnijih dijelova Banovine bio je Bosanska Posavina, ali isti ljudi koji predsjednika Tuđmana optužuju da je dijelio BIH u Karađorđevu da bi pravio Banovinu Hrvatsku, optužuju ga da je prodao Posavinu. Taj dogovor u Karađorđevu nema nikakvog svjedoka, nema nikakvog zapisa, nema dokumenata, nema ničega, nego postoji izjave ljudi iz druge i treće ruke koji su počeli iz određenih razloga širiti priču o tom događaju zbog dobivanja političkih bodova. Da stvar bude gora, te priče nisu krenule odmah iz hrvatskog korpusa, nego su ih Bošnjaci počeli širiti.
Demistifikacija kontroverze „Dogovorenog rata“
Priča o podjeli, odnosno dogovoru Tuđmana i Miloševića, nastala je u oporbenim hrvatskim i u bošnjačkim političkim krugovima, a služila je za slabljenje, odnosno političku diskvalifikaciju predsjednika RH Franje Tuđmana.
Kronologija događaja 90-ih i ključni potezi zaraćenih strana govore suprotno i ne mogu se ignorirati. Činjenice u nastavku govore same za sebe:
-Franjo Tuđman poziva Hrvate u BiH da izađu i glasaju za neovisnost BiH-Hrvatska priznaje BiH 7. travnja 1992., što Srbija do kraja rata nikad nije učinila-HV zajedno s Armijom BiH sudjeluje u obrani BiH protiv velikosrpske agresije (Mostar, Dolina Neretve, Bosanska Posavina, Livno, Tomislavgrad, Rama…)
-Hrvatska je zbrinula više od 600 000 izbjeglica i prognanika iz BiH, u bolnicama liječeni pripadnici Armije BiH i civili Bošnjaci-muslimani-Hrvatska je pomagala u naoružanju i obuci tzv.Armije BiH-Franjo Tuđman i hrvatsko vodstvo prihvatilo je sve prijedloge međunarodne zajednice o uređenju Bosne i Hercegovine
-Analiza snaga i brojnost dragovoljaca iz Hrvatske koje su sudjelovale u sukobu s tzv. Armijom BiH dokazuju da su imale isključivo obrambenu, a ne agresorsku ulogu (hrvatske snage nikad nisu bile koncentrirane na jednom mjestu i nisu prelazile formaciju lake brigade).
Nebrojeno je dokaza o lažima koje su godinama, još za vrijeme rata dok je Hrvatska bila ubijana, paljena i mučena, plasirane hrvatskom narodu. Prodaja Knina Srbiji, prodaja Vukovara, Vukovar je zamijenjen za Knin, Hrvati stavili bombe na Mirogoj, pred židovsku općinu, Hrvati ubijali djecu u Vukovaru (BBC) i dr. Najveća laž je bila navodni dogovor Tuđman-Milošević o podjeli Jugoslavije, napose Bosne i Hercegovine. Tvrdilo se da je podjela dogovorena u 3. mjesecu 1991. u mjestu Karađorđevo, Srbija. Rat je odnio desetine tisuća života i strahovitih razaranja i samo to je više nego dovoljan argument za besmislicu te teze.
Donosimo osvrt dr. Miroslava Tuđmana o ovoj sustavno promicanoj laži koja je imala svoje mjesto i u Mesićevom svjedočenju u Hagu. U ovom osvrtu dr. Miroslav Tuđman sustavno pobija teze o podjeli Bosne i Hercegovine i to točku po točku. Zahvaljujući Mesićevu svjedočenju, Haaški je sud utvrdio pogrešan datum susreta predsjednika Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu, krive razloge i motive za održavanje toga susreta te je usvojio kao činjenicu Mesićev iskaz o tome da su predsjednici Tuđman i Milošević vodili “povjerljivi razgovor o podjeli Bosne i Hercegovine” bez Muslimana, te se, sukladno tome, dogovarali na račun Muslimana.
Lažni svjedok Stjepan Mesić zaslužan je za sljedeći zaključak Suda: Uostalom, te su se težnje za podjelom očitovale u povjerljivim razgovorima o podjeli Bosne i Hercegovine, koje su Franjo Tuđman i Slobodan Milošević vodili 30. ožujka 1991. u Karađorđevu. Nijedan predstavnik Muslimana nije nazočio tim bilateralnim razgovorima između Srba i Hrvata.Mit o podjeli BiH opstaje do danas bez ijednog materijalnog dokaza.
